Marija i dr. Ivo Mance

Ugledni liječnik i dobrotvor dr. Ivo Mance preminuo je 23. kolovoza. Riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić tim je povodom 27. kolovoza uputio pismo sućuti i molitvene blizine obitelji Mance.

„Poznata mi je pokojnikova ljubav prema domovini Hrvatskoj i njegovom Gorskom kotaru koliko je dobra učinio pomažući djeci naših branitelja i invalida Domovinskog rata, njegova briga oko podizanja odmorišta za rehabilitaciju djece s poteškoćama u razvoju Šimatovu i nabavke aparata za liječenje djece u Dječjoj bolnici na Kantridi i Kliničkom bolničkom centru u Rijeci, kao i oko uređenje crkvenih objekata njegova kraja. Hvala mu za svu nesebičnu zauzetost! Takav humanitarni rad ne može ostati bez ploda ni ovdje ni u vječnosti.“

Svaki rastanak je težak, ali neka Vas jača vjera i nada u Isusove riječi koje jedino daju puni smisao bilo kojim našim nastojanjima: ‘Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ (Mt 25,40), ‘Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!’ (Mt 25,34), stoji u izrazima sućuti nadbiskupa Devčića.

Ovaj veliki humanitarac osnovao je nakon početka Domovinskog rata Udrugu: “Njemačka pomoć za djecu u Hrvatskoj”, i preko nje domovini pomogao u nabavi vrijednih medicinskih uređaja, stipendiranju učenika te pružao druge oblike pomoći, ne samo u Gorskom kotaru, nego i u drugim krajevima Hrvatske. Crkve i kapelice rodnoga kraja obnavlja od 1984. o svojem trošku. Njegov humanitarni rad prepoznaje i sv. papa Ivan Pavao II. koji ga je 2003. odlikovao visokim crkvenim odličjem “Za papu i crkvu”, a dvije godine ranije Općina Brod Moravice uručuje mu najveće priznanje – statut Počasnog građanina Brod Moravica. Ipak, najveće priznanje odaju mu mještani Gorskog kotara koji, nakon vijesti o njegovoj smrti, u Šimatovu uz križ spontano ostavljaju svijeće i cvijeće.

Misa zadušnica za dr. Ivu Mancea služena je u subotu 29. kolovoza u crkvi Sv. Križa u Šimatovu, dok je na pogreb u Njemačku, kao nadbiskupov izaslanik, otputovao ravnatelj Caritasa mons. Nikola Uravić.

„Iako je napustio svoju domovinu Hrvatsku kako bi za svoju obitelj ostvario bolje mogućnosti života u demokraciji slobodnog svijeta, nije ju zaboravio. Godine 1994. osnovao je ustanovu Deutsche Hilfe für Kinder in Kroatien E. V. putem koje prikuplja pomoć i dostavlja je riječkom Caritasu i drugim ustanovama povezanima sa skrbi o djeci. Na srcu su mu bili: Dom Alojzije Stepinac u Skradu, dječja bolnica na Kantridi i razni odjeli Kliničkog bolničkog centra u Rijeci te Caritasov dom za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja „Sv. Ana“.

Posebno mu je bila na brizi propala zgrada škole u njegovom Šimatovu u Gorskom kotaru koju je uz dozvolu nadležnih vlasti obnovio i prenamijenio u Centar i odmorište za rehabilitaciju djece s poteškoćama u razvoju. Započela je s radom 12. srpnja 2012. godine. Nije zaboravio ni mnoge crkvene objekte svoga kraja“, podsjetio je mons. Uravić na pogrebu ovog domoljuba i dobrotvora.