S. Suzana dobitnica Zlatne plakete „Grb Grada Rijeke“
Potrebno je raditi na prevenciji obiteljskog nasilja
S. Suzana Samardžić, ravnateljica Doma sv. Ana – za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, ovogodišnja je dobitnica Zlatne plakete „Grb Grada Rijeke“ koja joj je uručena na Svečanoj sjednici Grada Rijeke 13. lipnja u riječkom HNK „Ivan pl. Zajc“. Nagradu je dobila za 25 godina uspješnog vođenja Doma koji je zbrinuo mnoge majke i djecu u nevolji. Godišnje Dom primi pedesetak žena i isto toliko djece. Članica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog sinonim je za djelovanje ove ustanove nadbiskupijskog Caritasa jer je od samih početaka bila jedan od pokretača njegova osnivanja, a nakon toga brižno i požrtvovno ga vodi već 25 godina. „Ponizno služenje i darivanje sebe po uzoru na sv. Vinka, to je naša karizma“, objašnjava s. Suzana. „Moja provincijalka mi je tako rekla kada smo bili na početku ovog projekta i tako me ohrabrila da prihvatim taj poziv.“
S. Suzana priznaje da mnogo toga prošlo, promijenilo se i dogodilo u ovih 25 godina. „Ovo priznanje Grada Rijeke mogu primiti samo kao priznanje ovome Domu i zbog toga sam radosna. Za sve ove godine i sve dobro što smo učinili moram zahvaliti svojim suradnicima, stručnom timu i brojnim dobrim ljudima koji su s nama, podržavaju nas i pomažu. To je zaista vojska ljudi bez kojih ništa ne bih mogla.“
Dom je osnovan u ratnim godinama, 1993., kada je uz pomoć karitativnih ustanova iz Austrije pokrenut kao Caritasov dom za žene žrtve ratnih stradanja. Nakon ratnih godina profilirao se kao dom za žrtve nasilja te s vremenom nadopunjavao djelatnosti i usluge. Sve to prilagođavajući se zakonima RH koji su se također razvijali i mijenjali u pravcu sve bolje zaštite žena i djece od obiteljskog nasilja. Danas osim što pruža utočište ženama i djeci koja su prisiljena napustiti svoj dom zbog nasilja, nudi i programe resocijalizacije te radi i s počiniteljima nasilja. Jedna je stvar ipak ostala ista, kuća koja nudi utočište ženama i djeci već 25 godina uvijek je na istoj adresi. No, adresa je i dalje tajna.
„Nažalost transgeneracijsko prenošenje nasilja u obitelji još uvijek je velika boljka našeg društva i u prevenciji tog problema nije učinjeno dovoljno. Nasilnici su uglavnom osobe koje su i same trpjele nasilje u svojoj obitelji i taj se začarani lanac nasilja tako prenosi iz generacije u generaciju. Moramo puno više truda uložiti kako bi taj lanac prekinuli“, objašnjava s. Suzana. „Sada smo prihvatili Istambulsku konvenciju, iako već imamo dobre obiteljske zakone, ali sve to neće riješiti ovaj problem. Potrebno je puno više raditi na prevenciji, raditi sa zlostavljačima koji su trpjeli nasilje, sa ženama koje često imaju neku čudnu privrženost prema svojim zlostavljačima. Sve su to vrlo kompleksne situacije i sudbine. Najviše u svemu stradaju djeca, često ni majkama ona nisu na prvome mjestu, a kako sam rekla, to ostavlja mogućnost da se lanac nasilja prenese i na sljedeću generaciju.“
Iako je prošlo 25 godina kako upravlja Domom s. Suzana zadržala je početni zanos, ljubav i brigu prema čovjeku u nevolji. Još uvijek je puna planova za obogaćivanje i poboljšavanje djelovanja Doma. Trenutno je zaokupljena proslavom 25. obljetnice. „Mi djelatnici i korisnici okupit ćemo se za blagdan naše zaštitnice sv. Ane, 26. srpnja i na taj način proslaviti obljetnicu.“ Svečana obljetnica za javnost održat će se u rujnu, na dan kada je prije 25 godina primljena prva korisnica. Tako će 20. rujna u Nadbiskupskom domu biti predstavljena Monografija i film o Domu sv. Ane, a sadržavat će priloge iz brojnih medijskih kuća koje su u ovih 25 godina pisale ili izvještavale o radu Doma. „U monografiju ćemo uvrstiti i anonimna svjedočanstva djece i psihovještačenja njihovih uradaka kako bi predstavili javnosti što sve djeca u takvim okolnostima proživljavaju.“ Za 21. rujna predviđen je stručni skup na kojemu će o problemu transgeneracijskog prenošenja nasilja govoriti psiholozi, pravnici i komunikolozi.