Karitativne i zdravstvene ustanove Riječke nadbiskupije nastavljaju pružati pomoć najpotrebitijima

Ustanove Riječke nadbiskupije koje brinu o najugroženijim društvenim skupinama: siromašnima, bolesnima, djeci i starijim osobama ni u ovom vremenu ne prestaju s radom. Uz pojačane mjere zaštite djelatnika i korisnika, nastavljaju pružati pomoć najpotrebitijima. Djelatnici i volonteri Prihvatilišta za beskućnike „Ruže sv. Franje“, Socijalne samoposluge „Kruh sv. Elizabete“, Kuće utočišta sv. Vinka Paulskog, Doma za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja „Sveta Ana“, Doma za dementne osobe, Hospicija „Marija Kozulić“ te nadbiskupijskog Caritasa tako nastavljaju svoje poslanje, s nužnim promjenama kako bi mogli provoditi mjere zaštite od zaraze koronavirusom. Ograničavanje ulazaka korisnika ili drugih osoba u prostorije, ograničavanje izlazaka korisnika iz ustanova, korištenje zaštitne opreme, održavanje sigurnosnog razmaka te racionaliziranje usluga i ljudstva prema naputku Kriznog stožera, mjere su zajedničke svim ovim ustanovama uz posebnosti koje svaka od njih nosi.

Nadbiskupijski Caritas iz sigurnosnih je razloga reducirao broj usluga i dežurnih djelatnika te usmjerio pozornost prema trenutno najpotrebitijima, starijim osobama koje ne bi smjele izlaziti iz kuća i kojima je potrebno dostaviti paket hrane. Započela je dostava paketa evidentiranim korisnicima, uz pomoć desetak studenata volontera okupljenih u Centru za mlade bl. Miroslav Bulešić do Uskrsa se planira stotinjak posjeta. Jednako tako upućen je javni poziv da se telefonom jave svi koji su u potrebi pa dojave redovito stižu. Ulazak u zgradu Caritasa nije dozvoljen, ali podjela paketa s hranom ili pelena za odrasle odvija se pred ulaznim vratima. Tradicionalna preduskrsna akcija dostave 1500 paketa s prehrambenim proizvodima svim župama Nadbiskupije također je u realizaciji i paketi će u župama biti podijeljeni potrebitima. Program Kumstva na daljinu provodi se nesmetano, kumovi redovito uplaćuju dogovorene iznose pa novčana pomoć stiže u 70 obitelji s djecom.

Socijalna samoposluga također je onemogućila ulazak korisnika u prostorije. Njihovih gotovo 500 korisnika mjesečno, sada u nešto manjem broju, i dalje dolazi po pakete s prehrambenim i higijenskim proizvodima, ali ih preuzimaju po prethodnom dogovoru ispred ulaza. U slučaju da osoba ne može sama doći po paket, moguće je dogovoriti dostavu na kućnu adresu iako je smanjen broj volontera. Jednako je i s Kućom utočišta koja za svojih 70 korisnika osigurava jedan topli i dva hladna obroka dnevno, ali korisnici više ne ručaju u blagovaoni ustanove nego obroke nose kućama. Ustanova je otvorena jedino za one kojima je potrebna osobna higijena.

Prihvatilište za beskućnike „Ruže sv. Franje“ , potpuno suprotno, svoje korisnike ne pušta izvan ustanove. Od 20. ožujka, od kada su uvedene strože mjere zaštite, korisnici su uz vlastiti pristanak u karanteni. Ne izlaze iz kruga ustanove, a djelatnici koji dolaze raditi s njima paze na sigurnosni razmak i zaštitu. Iako je Prihvatilište popunjeno te u njemu boravi 12 muških i 2 ženske osobe, smanjen je broj djelatnika i volontera koji rade s njima.

Dom Sv. Ana, za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja morao je prekinuti neke programe zbog ograničavanja ulazaka osoba u ustanovu. No rad sa štićenicama odvija se uobičajeno, one i inače rijetko izlaze iz ustanove. Trenutno je u Domu 8 žena i 13 djece, a osoblje je radi sigurnosti podijeljeno u dva tima koji se izmjenjuju. U posljednja dva tjedna primljene su dvije korisnice koje su po dolasku preventivno u samoizolaciji.

Dom za dementne osobe na Sušaku i dalje brine za 5 korisnika, što je u ovom trenutku njegov maksimum. Zabranjen je posjet korisnicima, a osoblje je također podijeljeno u dva tima te prolazi detaljnu dezinfekciju pri dolasku u smjenu i provodi mjere zaštite korisnika koji su visoko rizična skupina. Hospicij „Marija Kozulić“ radi punim pogonom, prijem bolesnika odvija se poštujući sigurnosne mjere zaštite, jedino posjet korisnicima nije dozvoljen. „Najteže mi je gledati kako se ljudi opraštaju od svojih voljenih koji ulaze u Hospicij jer, iako znaju da će im ovdje biti pružena najbolja moguća njega, jednako tako znaju da ih vjerojatno više neće vidjeti…“ priznala je ravnateljica Hospicija s. Daniela Orbanić.