Iako je svaki župni Caritas drugačiji, postoje neka temeljna načela koja vrijede za svaki župni Caritas i kojih se moraju držati svi oni koji sudjeluju u radu župnog Caritasa. Ta temeljna načela moraju biti vidljiva iz našeg odnosa prema drugima.

1. Moramo imati temeljno usmjerenje (viziju)

Moramo znati tko smo, što želimo, na kakvim temeljima gradimo, kojim se sredstvima služimo.

2. Najprije si moramo posvijestiti potrebe onih koji traže pomoć, zatim ih saslušati, promisliti o rješenju i konačno djelovati.

Pri tome moramo raditi s onima koji traže našu pomoć, a ne umjesto njih. To je suradničko-partnerski odnos u kojem postoji svijest da svi mi i dajemo i primamo, da je svaki od nas na neki način ranjen i potreban pomoći.

3. Uvijek trebamo pružiti pomoć za samopomoć

Caritas ne želi da ljudi postanu ovisni o njegovoj pomoći. Caritas želi poštivati dostojanstvo svakog čovjeka i pomoći mu, da se postavi na svoje noge, da bude što samostalniji.

4. Otklanjati uzroke potreba

Gdjegod je to moguće, Caritas će pokušati ukloniti uzroke koji stvaraju potrebe zbog kojih se ljudi uopće obraćaju za pomoć Caritasu, a ne samo otklanjati  posljedice.

5. Brinuti se za one koje su svi odbacili

Caritas preuzima brigu za one za koje se nitko ne brine (ili se premalo brine) ili se ne želi brinuti, a otpušta one kojima njezina briga više nije potrebna.

6. Djelovati hitno

Caritasu ne treba cijela vojska radnih naloga, zato on može djelovati hitno, čim se pojavi neka potreba.

7. Pomoć treba biti pouzdana

Čak i kada posao obavljaju volonteri, pomoć mora biti profesionalna i pouzdana.

8. Učiti iz iskustva

Karitativnom radu se ne možemo naučiti iz teorije, već jedino iz osobnog iskustva, iz neposredne pomoći onima koji su u potrebi. Taj rad uvijek mora biti povezan s evaluacijom učinjenoga.

9. Potražiti pomoć najprije kod kuće

Trebamo raditi na stvaranju ozračja u kojem će ljudi naučiti tražiti pomoć najprije u vlastitom domu, u zajednici u kojoj žive.

10. Pomagati najprije kod kuće

Caritas najprije mora zaživjeti u najužoj zajednici u kojoj živimo, obitelji, a potom i izvan nje.

11. Učiti se pomagati

Suradnici Caritasa moraju se stručno i duhovno osposobljavati za svoj rad, kako bi njihova pomoć bila što učinkovitija, ali i da bi oni sami bili spremni nositi se sa izazovima s kojima se susreću u radu.

12. Realnost u radu

Nije dovoljno samo nadahnuće za pružanje pomoći. Pomoć mora biti konkretna i djelotvorna, moramo znati što to osoba zaista treba.

13. Caritas ne može raditi sam

Čak i kada netko nesebično pomaže drugima, ako radi sam, a o radu se ne dogovara niti je spreman na suradnju s drugima, sa zajednicom, to nije Caritas.

14. Malim koracima ići prema naprijed

Svaki Caritas mora trijezno procijeniti svoje snage i mogućnosti i ne smije od sebe tražiti nemoguće. To je vrlo važno u planiranju aktivnosti rada Župnog Caritasa.

15. Živjeti s nesavršenostima

Od svih različitih potreba Caritas će uvijek morati odbaciti neke, a s drugima nastaviti živjeti.

16. Donositi nadu

Caritas donosi nadu i u situacijama kada se izvana ništa ne može učiniti – ne toliko djelovanjem, već i cijelim odnosom, prisutnošću i prihvaćanjem.

17. Progovoriti u javnosti

Potrebno je činiti dobra djela, ali i govoriti o njima u javnosti, jer na taj način potičemo i druge, ali i zato jer je i to dio odgoja za Caritas. Caritas mora postati glas onih siromašnih čiji se glas ne čuje ili ne želi čuti.