Povijest

Blagdan sv. Lucije 1970. godine čas je začetka sadašnjeg Caritasa Riječke nadbiskupije. Nastao je kao plod novih strujanja u Crkvi nakon II. vatikanskog koncila i pokušaja društveno-političke mijene u bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj pod komunističkom vladavinom. Caritas tadašnje Riječko-senjske nadbiskupije je najprije smješten u samostanu kod otaca dominikanaca, (prvi voditelj je o. Anđelko Fazinić OP), a zatim neko vrijeme u samostanu Sestara milosrdnica, te od 1989. godine u prostorijama Bogoslovnog sjemeništa u Rijeci.

S korizmom 1980. godine u tadašnjoj Riječko-senjskoj nadbiskupiji uveden je običaj prikupljanja novčanih sredstava za Caritas kao ploda korizmenog odricanja vjernika. Za tu prigodu se tiskaju posebne kutijice za odlaganja novaca za siromahe koje vjernici na Maslinsku nedjelju predaju župniku, a on sam ili predstavnici župa na misi posvete ulja s prikaznim darovima za euharistiju i uljima u ruke nadbiskupu za pomoć potrebnima. Akcija je pozitivno odjeknula među Božjim pukom i održala se sve do danas. Kasnije je po odredbi Hrvatske biskupske konferencije uvedeno skupljanje milodara na treću nedjelju došašća kao nedjelju Caritasa.

Početak Domovinskog rata postavlja mnogo veće zahtjeve pred Caritas (nad)biskupija. Intenziviraju se komunikacije s inozemnim Caritasima i nastavlja se osnivanje župnih Caritasa. Dekretom od 7. prosinca 1993. godine br: 918/93. g. pokojni nadbiskup mons. dr. Anton Tamarut poziva župnike da zatraže službenu suglasnost za osnivanje župnog Caritasa i navedu osobe koje u njemu rade.

Tijekom 1992. godine osniva se savjetovalište za duhovnu pomoć ljudima pogođenima ratnim strahotama. Krajem 1993. uspostavlja se kumstva obitelji s brojnom djecom, hendikepiranom djecom i djecom poginulih branitelja domovine. Donatori iz inozemstva se obvezuju takvim obiteljima dostavljati određeni novčani dar. Te iste godine u Kostreni se pokreće rad donatorske ljekarne.
Uz pomoć Caritasa Austrije, posebno Klagenfurta, 26. srpnja 1993. u okviru programa “Žena u nevolji” otvara se Dom “Sv. Ana” koji skrbi za majke i djecu žrtve obiteljskog nasilja. U tu svrhu je na petnaest godina ustupljena nova župna kuća župe Sv. Josipa u Rijeci. Uz rad ovog doma povezano je otvaranje izložbeno prodajnog centra za prodaju ručnih radova žena sklonjenih u Domu “Sv. Ana” i druge darovane sitnice te Mobilno savjetovalište za žene u nevolji.

“Caritas Piacenza”, “Caritas Italiana”, Caritas Klagenfurt” te grupa vjernika iz Njemačke omogućili su otvaranja Doma za stare i nemoćne “Biskup Srećko Badurina” u Ogulinu, tada u sastavu nadbiskupije sa sjedištem u Rijeci, u prostorijama opće bolnice u Ogulinu s kojom je sklopljen ugovor kojim ona ustupa svoju staru zgradu na 99 godina u svrhu zbrinjavanja starijih, socijalno ugroženih osoba tog kraja. Nakon rješavanje pravnih pitanja, obnove i preuređenja zgrade ona je otvorena 8. travnja 1999. godine.

10. veljače 2002. godine na blagdan blaženog Alojzija Stepinca, organizatora Caritasa zagrebačke nadbiskupije prije II. svjetskog rata nadbiskup dr. Ivan Devčić blagoslovio je kamen temeljac nove upravne zgrade Caritasa Riječke nadbiskupije na današnjoj adresi Osječka 84a, Rijeka, Škurinje.

Nadbiskupijski Caritas osnivač je Hospicija koji je otvoren 1. veljače 2013. godine kao ustanova koja korisnicima pruža besplatnu palijativnu skrb. Uz Dom sv. Ane i Hospicij, čiji je osnivač Caritas, kao karitativne ustanove Riječke nadbiskupije djeluju još i Prihvatilište za beskućnike ”Ruže sv. Franje” te „Kuća utočišta“ Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog u kojoj se dnevno podijeli 80 ručkova potrebnima.