Već 20 godina Josip svakoga mjeseca dolazi u Caritas Riječke nadbiskupije i uplati donaciju od 100 kuna

Josip svakog mjeseca uplati donaciju

Jedan od dobitnika zahvalnica Caritasa, koje su 19. ožujka, na blagdan sv. Josipa nebeskog zaštitnika riječkog Caritasa, dobrotvorima svečano uručili nadbiskup Ivan Devčić i ravnatelj mons. Nikola Uravić, bio je i Josip Žitnjak. Već 20 godina Josip svakoga mjeseca dolazi u Caritas Riječke nadbiskupije i uplati donaciju od 100 kuna. „Čim dođe penzija spustim se do grada, odem platiti režije pa onda svratim u Caritas. To mi je već uobičajena, gotovo obavezna rutina“, objašnjava ovaj dobrotvor koji je u siječnju napunio 92 godine.Josip dolazi i po kiši i po snijegu, bez obzira na vremenske nepogode, savjesno i ozbiljno prihvaćajući obvezu koju si je sam postavio. Penzija nije velika, ali tvrdi da mu je dovoljna. Od onoga što ima radosno i solidarno odvoji za potrebne. „Rado darujem onima kojima treba, želim pomoći ljudima. Mislim da Caritas nadbiskupije puno pomaže pa zato i ja pomažem Caritasu. Znam da će i s mojih 100 kuna nekome učiniti dobro djelo.“

Donacija Caritasu nije jedino što čini za druge, Josip nastoji pomoći svakome tko mu se obrati, takav je njegov životni stav. „Mislim da bi svi trebali tako živjeti, pomagati od onoga što imaju onima koji nemaju. Nažalost mnogi ne razmišljaju tako. Svima bi bilo bolje kad bi pomagali jedni drugima“ objašnjava Josip stav koji ga usmjerava kroz život. „Vjera je temelj i poticaj za takvo razmišljanje“, otkriva tajnu svog življenja. „Vjera mi puno znači jer me naučila životu, kako se ponašati, odnositi prema ljudima i poslu, prihvaćati što život donosi, pomagati drugima. Vjera donosi olakšanje, poticaj i snagu. Pomaže mi da budem zadovoljan sa životom iako sam, kao i svi, imao i teških trenutaka.“

Kod kuće već osam godina njeguje suprugu Mariju. „Svake nedjelje odlazim ujutro na misu, a kasnije sa suprugom gledam prijenos mise na televiziji. Jednom mjesečno župnik dolazi posjetiti suprugu i dati joj sakramente.“ Plod skladnog braka su dvojica sinova, 4 unučadi i 5 praunučadi. Život ga je naučio da je potrebno imati vjere, strpljenja i reda. U Rijeku je došao 1958. godine iz Podravine i zaposlio se u brodogradilištu „3. maj“. Bio je to težak posao, kako sam priznaje, ali savjesno ga je obavljao. „Zbog toga su mi opraštali kad za Božić nisam dolazio na posao“, prisjeća se tih dana. „Ali sa svima sam bio u dobrim odnosima i danas rado sretnem svoje kolege, redovito idem na proslave umirovljenika 3. maja.“

U ovih 20 godina redovitog darivanja Caritasa razvilo se lijepo prijateljstvo. Prije dvije godine djelatnici Caritasa posjetili su ga za njegov 90. rođendan. Isto planiraju i ove godine kada će njegova supruga u travnju također proslaviti taj veliki životni jubilej.