Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni Hercegovini

Ravnatelj Caritasa Banjalučke biskupije mons. Miljenko Aničić

“Krajem 1991. godine u Banjalučkoj biskupiji živjelo je 120.000 katolika, a krajem 2008. godine 37.797.”, rekao je ravnatelja Caritasa Banjalučke biskupije mons. Miljenko Aničić na tribini “Banjalučka biskupija jučer, danas i sutra” održane u župi sv. Bartola apostola u Cerniku u petak, 21. ožujka u okviru Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni Hercegovini.  Pozdravnu riječ okupljenima uputio je ravnatelj Caritasa Riječke nadbiskupije, mons. Nikola Uravić koji je na osobit način i moderirao tribinu. Mons. Aničić upoznao je okupljene s Katoličkom Crkvom u BiH u kojoj je prije rata živjelo 800.000 katolika, a danas ih je oko 540.000. Izrazio je zabrinutost činjenicom kako je tijekom rata oko 450.000 katolika u etničkom čišćenju bilo prisiljeno napustiti svoja ognjišta. “Danas u Federaciji živi oko 31 tisuće katolika što je za oko deset tisuća manje u odnosu na godine prije rata. U Republici Srpskoj do rata je živjelo 220.000, a danas ih je 11.600 i taj broj se još uvijek smanjuje.” upozorio je mons. Aničić.  Govoreći o situaciji u Banjalučkoj biskupiji, istaknuo je kako u njoj nije bilo rata, a zapaljeno je i uništeno oko 95% crkava odnosno oko 202 crkvena objekta su u potpunosti uništena, a svećenici, redovnici i redovnice ubijani, zatvarani i odvođeni.

U nastavku je primijetio kako ponašanje političara ne ide ka smirivanju situacije. Također, trenutna situacija ide u prilog Europi koja ne pokazuje zanimanje za poboljšanje situacije, poručio je ravnatelj banjalučkog Caritasa izrazivši zabrinutost brzinom razvijanja događaja na Krimu gdje se reflektirala europska indiferentnost koja se ocrtava i na stanje u BiH što je, prema mišljenju mons. Aničića, dobar pokazatelj kako Europa nema moralne ciljeve u BiH. Također, napetost još uvijek postoji u BiH i ljudi se boje jače izraziti svoje nezadovoljstvo koje bi moglo dovesti do ponavljanja prošlosti, rekao je i objasnio kako bi mogući prosvjedi zbog novih političkih prilika, razbuktali tenzije koje su se u Republici Srpskoj smirile, a mogle bi postati međunacionalni problem što bi u konačnici rezultiralo stanjem koje se ne bi moglo lako stabilizirati.

Osmu godinu za redom hrvatski Caritas organizira Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH. Pomoć koja se pošalje usmjerava se u tri područja: kućnu njegu starih i nemoćnih osoba, pomoć obiteljima i djeci te ono za čim se sve više traži je pomoć u hrani i ogrijevu, rekao je ravnatelj banjalučkog Caritasa.

Govoreći o projektima koje je pokrenuo i vodi banjalučki Caritas, njegov ravnatelj je poseban naglasak stavio je na Zemljoradničku zadrugu “Livač” u kojoj se proizvodi sir trapist, uzgajaju muzne krave, stočna hrana te bio-plin. Također, nakon rata pokrenute su stolarske radionice da bi se pomoglo obnovi kuća, rekao je.

Na kraju je istaknuo da  ga ne brine opstanak Banjalučke biskupije jer su kroz povijest ljudi odlazili i dolazili, nego je obveza svima onima koji su tamo ostali ili se vratili –  dati priliku za opstanak. Povratnicima poručuje da moraju računati na poteškoće, ali i dodaje da poteškoće postoje i u drugim zemljama. “BiH ima budućnost, ali je potrebno riješiti političko pitanje.” Posebnu poruku uputio je onima koji su iselili, prognani ili izbjegli iz Banjalučke biskupije da ne zaborave svoj kraj! Sa žaljenjem je istaknuo kako se susreće sa starijim ljudima koji su se htjeli vratiti u rodni kraj, a onda bili zaboravljeni od članova svojih obitelji i prepušteni banjalučkom Caritasu i župnicima Banjalučke biskupije. “To se ne smije događati među vjernicima, jer roditelj je roditelj i peta zapovijed Božja ostaje i dalje.”Na završetku tribine na osobit način zahvalio se svim Banjalučanima i vjernicima u Hrvatskoj  koji su kroz tjedne solidarnosti bili spremni pomoći Bosni I Hercegovini.

Zahvalu gostu na sudjelovanju uputio je domaćin, župnik župe sv. Bartola u Cerniku, vlč. Petar Zeba rekavši kako je ponosan što je dio Crkve jer se kroz primjer banjalučkog Caritasa vidi koliko se puno može učiniti i u najtežim trenucima.