Vijesti

Važno je prekinuti lanac nasilja

25 godina Doma Sveta Ana –
stručni skup o nasilju u obitelji

Proslava 25. obljetnice Caritasova doma za žene i djecu – žrtve obiteljskog nasilja, Sv. Ana, zaključena je stručnim skupom 21. rujna u Nadbiskupskom domu u Rijeci na kojemu su o problemu nasilja u obitelji govorili psiholozi, sociolozi, sveučilišni profesori i komunikolozi.

„Cilj i poruka ovog susreta je da treba još više raditi na prevenciji nasilja. Posebno na prekidanju transgeneracijiskog prenošenja nasilničkog ponašanja u obitelji“, rekla je ravnateljica Doma s. Suzana Samardžić koja od samih početaka vodi ovu ustanovu. Kao i prethodnog dana kada je, na dan kada je u Dom Sv. Ana prije 25 godina ušla prva korisnica, svečano predstavljena publikacija s radovima djece štićenika Doma, na susretu je sudjelovao riječki  nadbiskup Ivan Devčić, ravnateljica nadbiskupijskog Caritasa s. Marija Faustina Kovačević, predstavnici Caritasa i sigurnih kuća drugih biskupija te grada Rijeke i Primorsko-goranske županije.

Prvo je predavanje održao p. Mijo Nikić, DI pod naslovom „Duhovno osnaživanje obitelji“ u kojem je istaknuo kako pomoć osobama koje se nađu u takvoj situaciji mora biti interdisciplinarna, a to uključuje i psihološki i vjerski aspekt. „Vjera nas uči da je potrebno oprostiti da bi oslobodili ljubav. Vjera je ljubav Božja koja liječi“, rekao je p. Nikić. Dr. Igor Kanižaj, izvanredni prof. na fakultetu političkih znanosti, govorio je o temi „Novi oblici nasilja putem novih medija kod djece i mladih“ te istaknuo potrebu stalne edukacije djece i roditelja o načinima korištenja novih medija i stvarnim opasnostima koje vrebaju u virtualnom svijetu. „Dramatičan je podatak da samo jedan od deset maloljetnika razgovara s nekim bližnjim kada na internetu naiđe na uznemirujući sadržaj. Dakle mnogi slučajevi prođu da nitko ne zna, a mogu ostaviti traume na djetetu. To moramo promijeniti. Roditelji, odgojitelji, profesori… svi koji rade s djecom moraju biti više uključeni u ono što djeca rade u virtualnom svijetu. Edukacija djece i roditelja zbog toga je važna“, rekao je dr. Kanižaj.

Marijana Žunić, voditeljica odsjeka za maloljetničku delinkvenciju PU Primorsko-goranske govorila je o postupanju policijskih službenika u kriminalističkom istraživanju prekršaja i kaznenog dijela nasilja u obitelji. Istaknula je kako je još uvijek najčešći oblik nasilja fizičko i psihičko, ali u porastu je i ekonomsko nasilje. Psihologinje Sandra Lipovac i Klaudia Segnan Bilović, djelatnice Centra za socijalnu skrb Rijeka predstavile su rad sa žrtvama obiteljskog nasilja i psiho-socijalnu pomoć koju pružaju u domeni  Centra. Tamara Žakula Desnica, ravnateljica Dječjeg doma Tić koji brine o zlostavljanoj i zanemarivanoj djeci, istaknula je kako se bilježi porast nasilja nad djecom u virtualnom prostoru.

Dr. sc. Jasminka Zloković s Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci govorila je o promjenama u funkcijama obitelji koje nameće suvremeno društvo i ponekad ih otežava. „Ipak, uza sve promjene suvremenog društva niti jedna od funkcija obitelji, kao zaštita, socijalizacija, edukacija, koje nalazimo već u samim počecima čovječanstva, nije nestala. Potrebno je raditi na osnaživanju obitelji“, zaključila je dr. Zloković.

Na kraju susreta, o radu Doma Sveta Ana i programima koje nudi korisnicama, govorile su Sanja Borić, pedagoginja, Marina Kocijan Ratkajec, socijalna radnica i Dragan Lovrović psihijatar. Osim što rade na osnaživanju i resocijalizaciji žrtava nasilja, Dom od samih početaka ne isključuje rad s počiniteljima. Dozvoljeni su susreti očeva s djecom, u kontroliranim uvjetima i ukoliko obje strane to žele, a od nedavno se provodi i program psihološke pomoći osobi koja je počinila nasilje. „To je ispravniji termin nego nasilnik, jer etiketiranjem se problem samo produbljuje“, rekao je Lovrović, psihijatar koji kao suradnik sudjeluje u provođenju programa. Istaknuo je kako je važno raditi s počiniteljima nasilja upravo kako bi pokušali prekinuti daljnju eskalaciju nasilja. „Želimo ih navesti da postanu svjesni pogrešnog ponašanja i podučiti ih da ubuduće probleme rješavaju nenasilno. Koji je postotak uspješnosti ovog programa još ne znamo jer se provodi tek kratko vrijeme, ali svakako i na ovaj način želimo sudjelovati u prevenciji nasilničkog ponašanja“, zaključio je Lovrović.

25 godina Doma „Sveta Ana“

Radovi djece – naslovnica

“Ja bi voljela sanjati san da se mama i tata pomire i da živimo zajedno”, rečenica je jednog djeteta, štićenika Doma sv. Ane – Caritasovog doma za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, koja se nalazi na naslovnici publikacije posvećene 25. obljetnici Doma. Djeca su srce djela koje je predstavljeno 20. rujna u Nadbiskupskom ordinarijatu u Rijeci, publikacije koja među svojih koricama sadrži potresne i iskrene dječje crteže i rečenice nastale tijekom individualnih terapija u Domu sv. Ane. Na predstavljanju su sudjelovali: riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić, ravnateljica Doma s. Suzana Samardžić, recenzentica s. Veronika Mila Popić, urednik i grafički urednik publikacije Bruno Lončarić, psihologica Laura Pavičić, vokalna grupa Putokazi, a događaj je moderirala Irena Hrvatin.

Nadbiskup Devčić zahvalio je ravnateljici Doma, njenim suradnicima, Družbi sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Provincije Majke Dobrog Savjeta – Rijeka kojoj pripada s. Suzana te volonterima na ustrajnom radu i ljubavi koju pružaju štićenicima Doma. Govoreći o obljetnici Doma te publikaciji istaknuo je kako je riječ o jako dirljivom štivu kojega se teško može čitati bez da čovjeku ne izazovu emocije. Oni koji rade u Domu susreću se s ljudskim tragedijama i zloćom, ali istovremeno u istom prostoru štićenici se susreću s ljubavlju, humanošću, požrtvovnošću, željom i uspješnim nastojanjem svih da tim ženama i toj djeci pomognu, rehabilitiraju, postave na noge i da im se vrati dostojanstvo, vjeru u život i vjeru u Boga. To je ono najviše što čovjek može učiniti čovjeku. Koliko god su sile zla u svijetu velike, ovakvi nam primjeri pokazuju da je ljubav veća i jača i da ovaj svijet, dokle god ima ljubavi u ljudskim srcima – ima šansu, rekao je nadbiskup.

Dječji radovi

Ravnateljica Doma s. Suzana Samardžić upoznala je okupljene s poviješću Doma kazala je da je Dom blagoslovljen i otvoren  26. srpnja 1993. godine  na blagdan sv. Ane, nebeske zaštitnice Doma i bio je namijenjen ženama i djeci, prognanicima i izbjeglicama iz ratom zahvaćenih područja u Hrvatskoj i BiH. Prve korisnica, žrtva rata s područja Like, u Dom su došla 20. rujna 1993. Kako se 22. rujna obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, objedinili smo proslavu na 20. i 21. rujna, poručila je s. Suzana. Cilj izdavanja publikacije jest prevencija nasilja u obitelji i senzibiliziranje javnosti za tu temu. Kapacitet Doma je 30 osoba i u proteklih 25 godina u Domu je bilo  1.695 osoba.

Događaju su se odazvali ravnateljica Caritasa Riječke nadbiskupija s. Marija Faustina Kovačević, prethodni, dugogodišnji ravnatelj mons. Nikola Uravić, predstavnici Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupija, predstavnici Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije, među njima zamjenik primorsko-goranskog župana Marko Boras Mandić i pročelnica Odjela gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb Karla Mušković.  Predstavljanje publikacije svojim dolaskom podržali su glavni riječki imam Hajrudin ef. Mujkanović i pastor Baptističke crkve Giorgio Grlj, kao i djelatnici sigurnih kuća u Hrvatskoj, Centra za socijalnu skrb i ustanova socijalne skrbi, obiteljskih savjetovališta, obrazovnih ustanova te mnogi župnici, redovnici i redovnice i prijatelji Doma.

Nadbiskupijski Caritas dobio novu ravnateljicu

Primopredaja službe ravnatelja

Časna sestra Marija Faustina Kovačević, nova ravnateljica Caritasa nadbiskupije Rijeka, dolazi iz redovničke zajednice Euharistijske službenice Presvetog Srca Isusova i Marijina koje su dio  duhovne obitelji Omnia Deo. Imenovana je ravnateljicom središnje nadbiskupijske karitativne ustanove koju je do sada vodio mons. Nikola Uravić, a primopredaja je izvršena 13. rujna uz prisustvo kancelara Riječke nadbiskupije mons. Nikole Imbrišaka. Mons. Uravić je bio na čelu Caritasa u dva navrata, od 1999. godine do 2003. te od 2012. do ove godine.

Nova ravnateljica dolazi iz Zagreba gdje je završila Teološki fakultet, a pristupanjem u zajednicu sestara preselila je u Dramalj te je dvije godine radila kao vjeroučiteljica. Zahvalila je nadbiskupu Ivanu Devčiću na ukazanom povjerenju te istaknula kako je spremna svim srcem služiti potrebnima putem ove ustanove. „Želja mi je da ljubav Božju koju primam i osjećam pružim svakome čovjeku, posebno onome u potrebi. To je uostalom i osnova kršćanskog života“, rekla je s. Marija Faustina preuzimajući službu.

Bolnički kreveti velika su pomoć obitelji u potrebi

Bolnički kreveti-utovar u Neussu

Caritas nadbiskupije Rijeka početkom ljeta dobio je vrijednu donaciju iz Neussa. Dvadeset bolničkih kreveta iz bolnice Johanna Etienne u Neussu dopremljeni su 30. lipnja u Riječki Caritas. Kreveti su tijekom ljeta već razvezeni na razne adrese u domove obitelji koje su u velikoj potrebi jer u kući maju bolesnu ili stariju osobu. Bolnički kreveti tako su opremljeni da omogućavaju lakši pristup i njegovanje osobe koja leži, a s obzirom da imaju pomično uzglavlje veliko su olakšanje i osobi koja je na njemu prisiljena ležati. Uz krevete obično idu i posebni madraci, sve kako bi se nemoćnoj osobi olakšao boravak.

Za nemoćne, starije, bolesne ili one koji se oporavljaju od operativnih zahvata Caritas već osigurava 65 bolničkih kreveta. Dio tih kreveta, dvadesetak, distribuira se u suradnji s Domom za starije osobe Krk.

Donacija sportske opreme

Sportska oprema za osnovnu školu

Caritas Riječke nadbiskupije od dobrotvora iz Italije primio je početkom srpnja donaciju lopti i dječje sportske opreme. U donaciji se nalaze lopte za odbojku i nogomet, sportske torbe, trenirke i dresovi. Želja je donatora bila da time pomognu ili neki klub koji radi s dječjim uzrastima ili osnovnu školu.

Caritas je odlučio donaciju usmjeriti prema katoličkoj osnovnoj školi Josip Pavlišić. Cjelokupnu pošiljku, ravnatelj Caritasa mons. Nikola Uravić 4. srpnja predao je na korištenje ravnateljici škole s. Mariji Maji Dolenec.

S. Suzana dobitnica Zlatne plakete „Grb Grada Rijeke“

Potrebno je raditi na prevenciji obiteljskog nasilja

S. Suzana, 25 godina ravnateljica Doma sv. Ana

S. Suzana Samardžić, ravnateljica Doma sv. Ana – za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, ovogodišnja je dobitnica Zlatne plakete „Grb Grada Rijeke“ koja joj je uručena na Svečanoj sjednici Grada Rijeke 13. lipnja u riječkom HNK „Ivan pl. Zajc“. Nagradu je dobila za 25 godina uspješnog vođenja Doma koji je zbrinuo mnoge majke i djecu u nevolji. Godišnje Dom primi pedesetak žena i isto toliko djece. Članica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog sinonim je za djelovanje ove ustanove nadbiskupijskog Caritasa jer je od samih početaka bila jedan od pokretača njegova osnivanja, a nakon toga brižno i požrtvovno ga vodi već 25 godina. „Ponizno služenje i darivanje sebe po uzoru na sv. Vinka, to je naša karizma“, objašnjava s. Suzana. „Moja provincijalka mi je tako rekla kada smo bili na početku ovog projekta i tako me ohrabrila da prihvatim taj poziv.“

S. Suzana priznaje da mnogo toga prošlo, promijenilo se i dogodilo u ovih 25 godina. „Ovo priznanje Grada Rijeke mogu primiti samo kao priznanje ovome Domu i zbog toga sam radosna. Za sve ove godine i sve dobro što smo učinili moram zahvaliti svojim suradnicima, stručnom timu i brojnim dobrim ljudima koji su s nama, podržavaju nas i pomažu. To je zaista vojska ljudi bez kojih ništa ne bih mogla.“

Dom je osnovan u ratnim godinama, 1993., kada je uz pomoć karitativnih ustanova iz Austrije pokrenut kao Caritasov dom za žene žrtve ratnih stradanja. Nakon ratnih godina profilirao se kao dom za žrtve nasilja te s vremenom nadopunjavao djelatnosti i usluge. Sve to prilagođavajući se zakonima RH koji su se također razvijali i mijenjali u pravcu sve bolje zaštite žena i djece od obiteljskog nasilja. Danas osim što pruža utočište ženama i djeci koja su prisiljena napustiti svoj dom zbog nasilja, nudi i programe resocijalizacije te radi i s počiniteljima nasilja. Jedna je stvar ipak ostala ista, kuća koja nudi utočište ženama i djeci već 25 godina uvijek je na istoj adresi. No, adresa je i dalje tajna.

„Nažalost transgeneracijsko prenošenje nasilja u obitelji još uvijek je velika boljka našeg društva i u prevenciji tog problema nije učinjeno dovoljno. Nasilnici su uglavnom osobe koje su i same trpjele nasilje u svojoj obitelji i taj se začarani lanac nasilja tako prenosi iz generacije u generaciju. Moramo puno više truda uložiti kako bi taj lanac prekinuli“, objašnjava s. Suzana. „Sada smo prihvatili Istambulsku konvenciju, iako već imamo dobre obiteljske zakone, ali sve to neće riješiti ovaj problem. Potrebno je puno više raditi na prevenciji, raditi sa zlostavljačima koji su trpjeli nasilje, sa ženama koje često imaju neku čudnu privrženost prema svojim zlostavljačima. Sve su to vrlo kompleksne situacije i sudbine. Najviše u svemu stradaju djeca, često ni majkama ona nisu na prvome mjestu, a kako sam rekla, to ostavlja mogućnost da se lanac nasilja prenese i na sljedeću generaciju.“

Iako je prošlo 25 godina kako upravlja Domom s. Suzana zadržala je početni zanos, ljubav i brigu prema čovjeku u nevolji. Još uvijek je puna planova za obogaćivanje i poboljšavanje djelovanja Doma. Trenutno je zaokupljena proslavom 25. obljetnice. „Mi djelatnici i korisnici okupit ćemo se za blagdan naše zaštitnice sv. Ane, 26. srpnja i na taj način proslaviti obljetnicu.“ Svečana obljetnica za javnost održat će se u rujnu, na dan kada je prije 25 godina primljena prva korisnica. Tako će 20. rujna u Nadbiskupskom domu biti predstavljena Monografija i film o Domu sv. Ane, a sadržavat će priloge iz brojnih medijskih kuća koje su u ovih 25 godina pisale ili izvještavale o radu Doma. „U monografiju ćemo uvrstiti i anonimna svjedočanstva djece i psihovještačenja njihovih uradaka kako bi predstavili javnosti što sve djeca u takvim okolnostima proživljavaju.“ Za 21. rujna predviđen je stručni skup na kojemu će o problemu transgeneracijskog prenošenja nasilja govoriti psiholozi, pravnici i komunikolozi.

Sve činimo na veću slavu Božju

Misa posvete ulja

Zbog pastoralnih razloga i ove godine, kako je uobičajeno u Riječkoj nadbiskupiji, Misa posvete ulja slavljena je na Veliku srijedu umjesto, kako je obrednikom predviđeno, na Veliki četvrtak ujutro. U katedrali sv. Vida predvodio ju je riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić u zajedništvu sa svećenicima Riječke nadbiskupije i pod misom blagoslovio tri ulja: bolesničko ulje (kojim se mažu bolesnici), katekumensko (kojim se mažu krštenici) te krizmu, tj. mješavinu maslinova ulja i mirisa (upotrebljava se kod krštenja, potvrde, te kod svećeničkog i biskupskog ređenja.) Također, u prinosu darova vjernici su prinijeli darove za nadbiskupijski Caritas koje su tijekom korizme prikupljali u svojim župama.

Dominantna tema u liturgiji Mise posvete ulja jest svećeništvo te je nadbiskup potaknuo okupljene svećenike da se propitaju s kakvim nutarnjim stavom čine ono što je svakom povjereno kao dioniku ministerijalnog svećeništva ili općega svećeništva svih vjernika. „Iz iskustva znamo da lako podliježemo rutini, rastresenosti, usredotočenosti na sebe, a ne na Boga kojemu smo pozvani služiti. Često nam se događa da kao liturgijski služitelji više tražimo svoju slavu nego Božju, pa tako npr. očekujemo da se ljudi dive našim propovijedima ili našem pjevanju, umjesto da ‘sve činimo na veću slavu Božju’ (sv. Ignacije Loyolski). A ako nam je na prvome mjestu vlastita slava, a ne Božja, ne pretvaramo li svete čine u sredstva vlastite promocije, umjesto da njima iskazujemo slavu i čast Bogu? I po čemu se onda razlikujemo od mnogih svjetovnih ljudi koji na sve načine traže vlastitu korist i slavu, ne libeći se tom cilju podrediti i za njega iskoristiti čak i najveće svetinje?“

Zbog te i drugih opasnosti koje uvijek vrebaju na crkvene službenike, Crkva je u obredu Mise posvete ulja predvidjela i odredila obnovu svećeničkih obećanja. „No, dobro je da se u tom činu obnove svećeničkih obećanja prepoznaju i vjernici laici, koji su dionici općega svećeništva“, rekao je nadbiskup.

Dan Caritasa i podjela zahvalnica

Dobitnici zahvalnica Caritasa

Caritas Riječke nadbiskupije proslavio je 19. ožujka svojega zaštitnika sv. Josipa što je uvijek dobra prigoda za zahvaliti svim dobrotvorima i volonterima koji pomažu karitativno djelovanje u nadbiskupijskim ustanovama i župama. Misu je u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja na Škurinju predvodio riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić te na kraju mise podijelio zahvalnice Caritasa ovogodišnjim dobrotvorima. Kako je uobičajeno posljednjih godina, zahvalnicu je dobilo 7 volontera župnih Caritasa iz 7 dekanata te još šest dobrotvora ili institucija koje su podržale rad nadbiskupijskog Caritasa.

„Vi ste Josipi ili Josipe naših dana“, rekao je nadbiskup u propovijedi zahvaljujući dobrotvorima te na taj način uspoređujući njihovo djelovanje s onime što je činio sv. Josip. „Josip se s trudnom zaručnicom Marijom našao u teškoj dilemi, ali nije tražio nikakve isprike. Znao je što treba činiti, a to je brinuti za Mariju i Isusa i to je činio bez zadrške, dajući sve od sebe. Zahvaljujem vam što pomažući potrebnima slijedite njegov primjer, ne tražite izgovore nego svoju vjeru svjedočite na najbolji način i tako ukazujete na Božje otajstvo ljubavi“, rekao je nadbiskup.

Nakon svečanosti u crkvi, volonteri i dobrotvori te kumovi u projektu Obitelji za obitelj okupili su se u dvorani Caritasa i skromnom druženju. Ravnatelj Caritasa mons. Nikola Uravić posebnu je zahvalu uputio kumovima potaknuvši ih da svojim svjedočenjem budu primjer drugima. „Vi ste najbolji promotori ovog programa pa vas pozivam da svojim primjerom potaknete i druge da se uključe.“ Program omogućuje da svaki kum ili više njih, redovitim donacijama posredstvom Caritasa pomažu točno određeno dijete i njegovu obitelj.

U proteklih nekoliko mjeseci u ovaj se program javilo 7 novih kumova. Nažalost, neki od kumova koji su se uključili prije dvije godine u međuvremenu je izašao iz programa, pa se broj novih obitelji koje primaju pomoć nije znatno povećao jer su nova sredstva preusmjerena na stare korisnike. Ipak, u program su ušle 3 nove obitelji pa je sada ukupno 38 djece koja su zahvaćena ovim programom pomoći. Ravnatelj je istaknuo primjer župe Volosko u kojoj se udružilo nekoliko župljana koji svojim prilogom pomažu dva djeteta. Iz tog je razloga na prijedlog Opatijskog dekanata zahvalnicu Caritasa dobila župljanka Voloskog gđa. Sava Šepić.

Zahvalnice je uručio nadbiskup Devčić

Dobitnici zahvalnice 2018.

Bakarski je dekanat za zahvalnicu predložio gđu. Elizabetu Benić iz župe sv. Andrije ap. iz Bakra. Ona je već godinama suradnica župnog Caritasa, ali i bakarskih župnika. Brine, kako za uređenje crkve, tako i za bližnje u potrebi. Prikuplja pomoć za potrebne, obilazi starije i bolesne te im je sama na usluzi kada im nešto treba.

U  ime Crikveničkog dekanata zahvalnicu je dobila gđa. Nada Rečan iz župe sv. Filipa i Jakova u Novom Vinodolskom. Gđa. Rečan već je niz godina volonterka župnog Caritasa. Vodi evidenciju potrebnih župljana te se brine da pomoć i stigne do njih.

Delnički dekanat predložio je Mariju Turk, iz župe sv. Antuna Padovanskog u Fužinama. Gđa. Turk je već desetljećima aktivna u župi Fužine gdje uz poslove uređenja crkve, obnaša i dužnost sakristanke. Njezin život ipak je najviše obilježila zauzetost na području karitativne djelatnosti pomaganja starijima, bolesnima te potrebitima svih uzrasta, a sve to je popraćeno i duhovnim rastom u vjerskom životu.

Kastavski dekanat predložio je gđu. Jelenu Beno koja iz župe sv. Jelene Križarice u Kastvu. Jelena karitativno djeluje još od srednjoškolskih dana i na brojne je načine pomagala potrebnima. Od župe i mjesne škole, do pomoći poplavljenima u Gunji. Trenutno pomaže Kući utočišta sestara milosrdnica koja dnevno skrbi za 120 osoba.

Za dobitnicu zahvalnice Caritasa, Opatijski dekanat predložio je gđu. Savu Šepić, iz župe sv. Ane iz Voloskog. Gospođa Sava jedan je od pokretača obnovljenog župnog Caritasa koji posljednjih nekoliko godina skrbi za dvadesetak osoba. Vodi evidenciju potrebnih obitelji, obilazi ih, brine za prikupljanje i podjelu pomoći. Aktivna je i kao župni vijećnik i općenito u životu župe.

Trsatski dekanat predložio je gđu. Dariju Marinović iz župe sv. Lucije u Kostreni. Gđa. Marinović je članica socijalnog vijeća općine Kostrena i volonterka župnog Caritasa. Ove njezine dvije uloge omogućuju dobru suradnju Općine i Župe, a sve na korist najpotrebnijima. Članica je župnog pastoralnog vijeća i molitvene zajednice Zrno.

Prvostolni dekanat predložio je gospodina Rinu Levaka, iz župe sv. Josipa u Rijeci. Rino je voditelj župnog Caritasa, posjećuje starije i bolesne, a aktivan je i u životu župe. Župljani ga ističu kao primjer dobrog čovjeka i zauzetog vjernika.

Nadbiskupijski Caritas zahvalnicu je ove godine odlučio dodijeliti gospodinu Ivici Topiću i njegovoj tvrtki Elti. Kao serviser elektronike dragocjena je pomoć Caritasu kada treba popraviti elektroniku na bolničkim krevetima. Čini to već godinama i brojne je krevete osposobio kako bi mogli biti korisni ljudima u potrebi.

Još jedan od dobitnika zahvalnice je gđa Gordana Toskić. Gospođa se iz potrebe obratila Caritasu koji joj je izišao u susret, a na kraju je njezinim zalaganjem Caritas dobio vrijednu donaciju bolničkih kreveta i bolesničkih pomagala.

Zahvalnica stoga ide i Domu za starije osobe u Austrijskom gradu Kufsteinu u kojemu gđa. Toskić radi i koji je donirao Caritasu krevete i pomagala.

Jedna od ovogodišnjih dobitnika zahvalnice je i gđa. Željka Palinić. Ona i njezina tvrtka već nekoliko godina riječkom Caritasu poklanjaju velike količine mandarina.

Zahvalnicu će ove godine dobiti i Grad Bakar, koji već niz godina pruža pouzdanu podršku pri raspodjeli većih količina pomoći. Grad Bakar daje na raspolaganje skladište, opremu i prijevoz robe do krajnjih korisnika u župama Bakarskog dekanata.

I na kraju Caritas je zahvalnicu dodijelio gđi. Branki Perman. Ona je početkom ove godine, potaknuta aktivnostima Caritasa i brojnim načinima na koje Caritas pomaže, odlučila donirati veću svotu novca kako bi na taj način pomogla rad Caritasa, a preko njega i one najpotrebnije.

Bolnički kreveti za Caritas

Donacija bolničkih kreveta i pomagala

Caritas Riječke nadbiskupije 15. veljače dobio je vrijednu donaciju bolničkih kreveta, kolica, hodalica i drugih pomagala za bolesne i nemoćne osobe. U pošiljci koja je stigla kamionom iz Doma za starije osobe u gradu Kufsteinu u Austriji isporučeno je 9 bolničkih kreveta, 8 kolica za nepokretne, 9 wc stolica, 9 hodalica s kotačima i 4 sobna lifta za podizanje bolesnika iz kreveta.

Ovakva su pomagala veliko olakšanje obiteljima koje u kući imaju bolesnu, stariju ili nemoćnu osobu. Svjesna je toga bila i gđa. Gordana Toskić kada je prije nekoliko mjeseci došla u Caritas potražiti pomoć, hodalicu i kolica za svoju onemoćalu majku koja živi u Rijeci. Caritas, koji u pogonu ima 50 bolničkih kreveta i drugih pomagala koja su razmještena diljem Riječke nadbiskupije, u obiteljima koje u kući imaju bolesnu ili nemoćnu osobu, izašao joj je u susret čim je to bilo moguće.

Igrom slučaja gđa. Toskić radi u Austriji u domu za starije osobe grada Kufsteina i dobro zna koliko su vrijedna ovakva pomagala kada je čovjek u potrebi. Stoga je Caritasu ponudila posredničku ulogu pri suradnji s Domom u Austriji u kojem radi, kako bi kreveti i druga pomagala koja su tamo višak bili donirani riječkom Caritasu.

Donacija bolničkih kreveta i pomagala

Ova suradnja svoj je epilog dobila 15. veljače kada je pred riječki Caritas stigao kamion s pošiljkom. Kreveti i druga pomagala istovareni su u skladište i uskoro će biti u opticaju, posuđeni onima kojima su najpotrebniji.

Hospicij je pokrenuo lavinu solidarnosti

Više od 1.200 najteže oboljelih boravilo je  u najtežim danima i mjesecima svoga života, na odlasku s ovoga svijeta, u riječkom hospiciju „Marija Krucifiksa Kozulić“. Od samog otvorenja prije pet godina hospicij je pokrenuo lavinu solidarnosti i suradnje te postao primjerom da se može puno učiniti ako se njeguje duh zajedništva, rekao je riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić u petak 26. siječnja u dvorani Euroherza u Rijeci na programu obilježavanja 5. godišnjice rada prvog hospicija u RH.

S posebnim pijetetom nadbiskup se prisjetio liječnice prof. dr. Marije Petković, onkologinje koja je radila u riječkom KBC-u i u hospiciju, ali i koja je u hospiciju i preminula. Svoje srce i dušu dala je za ovu karitativnu ustanovu iz koje se preselila u dom Gospodnji, rekao je mons. dr. Devčić, inicijator riječkoga hospicija, smještenog u zgradi Riječke nadbiskupije na Belvederu. Zahvalio je svim dobročiniteljima i podupirateljima rada hospicija, djelatnicima koji se svakodnevno suočavaju s najtežim životnim situacijama, ali i zahvaljujući kojima se u hospiciju osjeti mir i toplina.

Ravnateljica hospicija s. Danijela Orbanić zahvalila je svima koji su bili podrška i pomoć hospiciju. Prigodnu riječ uputio je ravnatelj riječkog KBC-a prof. dr. Davor Štimac. Istaknuo je kako KBC intenzivno surađuje s hospicijem, te da je hospicij gotovo integralni dio KBC-a. Koliko hospicij treba bolnicu toliko bolnica treba hospicij. Naši liječnici svaki dan obilaze bolesnike u hospiciju – liječenje se nastavlja, ali na drugačiji način, rekao je Štimac.

Skup je okupio predstavnike Riječke nadbiskupije, riječkog zdravstva, vjerskih zajednica, Grada Rijeke i PGŽ-a, djelatnike i suradnike hospicija, članove obitelji mnogih preminulih, predstavnike hospicija iz Mostara i Ljubljane, i mnoge druge. Tom prigodom predstavljena je knjiga „Odlasci“, urednice Jasne Buketa, profesorice hrvatskog jezika i književnosti. Riječ je o vrijednom i  sadržajnom djelu o ljudima u hospiciju i njegovu radu. Djelo je posvećeno pokojnoj liječnici Petković, koja je prema autoričinim riječima bila »hospicijski anđeo«.

Bio je to i skup zahvalnosti prema hospiciju, odnosno svim njegovim djelatnicima i suradnicima na čelu s ravnateljicom s. Danijelom Orbanić, njegovim volonterima i donatorima. Riječ zahvale i čestitku za predani rad hospiciju uputile su u ime Grada Rijeke pročelnica dr. Karla Mušković, a u ime PGŽ-a dožupanica Marina Medarić, potvrđujući hospiciju daljnju pomoć Grada i Županije. Naglasile su: »Sreća je da vas imamo« i »Hospicij je velika vrijednost – imamo respektabilnu ustanovu«.
Helena Anušić

 

Hospicij u Rijeci jedinstvena je ustanova palijativne skrbi u Hrvatskoj. Jedini je samostalni hospicij u sustavu javnog zdravstva i jedini kojega je osnovao Caritas, dakle djeluje kao ustanova Katoličke crkve, konkretno Riječke nadbiskupije.

Prvi pacijent  primljen je u hospicij 4. veljače 2013., a u ovih je pet godina u njemu boravilo više od 1200 teško bolesnih osoba. Boravak u hospiciju za korisnika je besplatan. Troškove hrane, smještaja te materijalne troškove snosi Riječka nadbiskupija, a troškove medicinske skrbi, lijekova i sanitetskog materijala sufinancira Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Od samih početaka tu je i suradnja s Primorsko-goranskom županijom, Gradom Rijekom i drugim jedinicama lokalne uprave, te brojnim dobrotvorima i donatorima.

Hospicij je uređen kao stacionar za palijativnu skrb kapaciteta 14 kreveta sa svim pratećim sadržajima, prostorima za pokretne timove palijativne skrbi, prostorom za obitelji štićenika te za edukativnu djelatnost i volontere.

Pripreme za njegovo osnivanje bile su duge i zahtjevne jer ovo je bila prva ustanova ove vrste u Hrvatskoj. Riječka nadbiskupija, Primorsko-goranska županija i Grad Rijeka 1. srpnja 2011. godine sklopili su Sporazum o suradnji prema kojemu je Riječka nadbiskupija dala na raspolaganje te uredila prostor na adresi Tizianova 15, zgradu koju je prije preseljenja koristila Teologija u Rijeci, uloživši oko 8,5 milijuna kuna. PGŽ i Grad Rijeka pomogli su kod nabavka opreme svatko s 1 milijun kuna.

U prvim mjesecima rad hospicija financirala je samo Riječka nadbiskupija, a financijska potpora Ministarstva zdravlja i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo stigla je nekoliko mjeseci nakon otvorenja.

Nakon prve faze uhodavanja svih ustanova koje su povezane s hospicijem te edukacije medicinskog osoblja, 2016. godine sklopljen je govor s Kliničkim bolničkim centrom Rijeka koji sada osigurava redovitu prisutnost liječnika.

Po broju institucija, ustanova, ali i pojedinačnih dobrotvora i volontera koji sudjeluju u djelovanju hospicija vidljivo je da je riječki hospicij zaista pokrenuo lavinu solidarnosti. Pored toga rad hospicija puno je učinio za jačanje svijesti o nužnosti kvalitetne i stručne palijativne skrbi te pokazao kako takva skrb pomaže i osobi koja je bolesna, ali i cijeloj obitelji.

'