Misa posvete ulja

Zbog pastoralnih razloga i ove godine, kako je uobičajeno u Riječkoj nadbiskupiji, Misa posvete ulja slavljena je na Veliku srijedu umjesto, kako je obrednikom predviđeno, na Veliki četvrtak ujutro. U katedrali sv. Vida predvodio ju je riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić u zajedništvu sa svećenicima Riječke nadbiskupije i pod misom blagoslovio tri ulja: bolesničko ulje (kojim se mažu bolesnici), katekumensko (kojim se mažu krštenici) te krizmu, tj. mješavinu maslinova ulja i mirisa (upotrebljava se kod krštenja, potvrde, te kod svećeničkog i biskupskog ređenja.) Također, u prinosu darova vjernici su prinijeli darove za nadbiskupijski Caritas koje su tijekom korizme prikupljali u svojim župama.

Dominantna tema u liturgiji Mise posvete ulja jest svećeništvo te je nadbiskup potaknuo okupljene svećenike da se propitaju s kakvim nutarnjim stavom čine ono što je svakom povjereno kao dioniku ministerijalnog svećeništva ili općega svećeništva svih vjernika. „Iz iskustva znamo da lako podliježemo rutini, rastresenosti, usredotočenosti na sebe, a ne na Boga kojemu smo pozvani služiti. Često nam se događa da kao liturgijski služitelji više tražimo svoju slavu nego Božju, pa tako npr. očekujemo da se ljudi dive našim propovijedima ili našem pjevanju, umjesto da ‘sve činimo na veću slavu Božju’ (sv. Ignacije Loyolski). A ako nam je na prvome mjestu vlastita slava, a ne Božja, ne pretvaramo li svete čine u sredstva vlastite promocije, umjesto da njima iskazujemo slavu i čast Bogu? I po čemu se onda razlikujemo od mnogih svjetovnih ljudi koji na sve načine traže vlastitu korist i slavu, ne libeći se tom cilju podrediti i za njega iskoristiti čak i najveće svetinje?“

Zbog te i drugih opasnosti koje uvijek vrebaju na crkvene službenike, Crkva je u obredu Mise posvete ulja predvidjela i odredila obnovu svećeničkih obećanja. „No, dobro je da se u tom činu obnove svećeničkih obećanja prepoznaju i vjernici laici, koji su dionici općega svećeništva“, rekao je nadbiskup.

Dobitnici zahvalnica Caritasa

Caritas Riječke nadbiskupije proslavio je 19. ožujka svojega zaštitnika sv. Josipa što je uvijek dobra prigoda za zahvaliti svim dobrotvorima i volonterima koji pomažu karitativno djelovanje u nadbiskupijskim ustanovama i župama. Misu je u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja na Škurinju predvodio riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić te na kraju mise podijelio zahvalnice Caritasa ovogodišnjim dobrotvorima. Kako je uobičajeno posljednjih godina, zahvalnicu je dobilo 7 volontera župnih Caritasa iz 7 dekanata te još šest dobrotvora ili institucija koje su podržale rad nadbiskupijskog Caritasa.

„Vi ste Josipi ili Josipe naših dana“, rekao je nadbiskup u propovijedi zahvaljujući dobrotvorima te na taj način uspoređujući njihovo djelovanje s onime što je činio sv. Josip. „Josip se s trudnom zaručnicom Marijom našao u teškoj dilemi, ali nije tražio nikakve isprike. Znao je što treba činiti, a to je brinuti za Mariju i Isusa i to je činio bez zadrške, dajući sve od sebe. Zahvaljujem vam što pomažući potrebnima slijedite njegov primjer, ne tražite izgovore nego svoju vjeru svjedočite na najbolji način i tako ukazujete na Božje otajstvo ljubavi“, rekao je nadbiskup.

Nakon svečanosti u crkvi, volonteri i dobrotvori te kumovi u projektu Obitelji za obitelj okupili su se u dvorani Caritasa i skromnom druženju. Ravnatelj Caritasa mons. Nikola Uravić posebnu je zahvalu uputio kumovima potaknuvši ih da svojim svjedočenjem budu primjer drugima. „Vi ste najbolji promotori ovog programa pa vas pozivam da svojim primjerom potaknete i druge da se uključe.“ Program omogućuje da svaki kum ili više njih, redovitim donacijama posredstvom Caritasa pomažu točno određeno dijete i njegovu obitelj.

U proteklih nekoliko mjeseci u ovaj se program javilo 7 novih kumova. Nažalost, neki od kumova koji su se uključili prije dvije godine u međuvremenu je izašao iz programa, pa se broj novih obitelji koje primaju pomoć nije znatno povećao jer su nova sredstva preusmjerena na stare korisnike. Ipak, u program su ušle 3 nove obitelji pa je sada ukupno 38 djece koja su zahvaćena ovim programom pomoći. Ravnatelj je istaknuo primjer župe Volosko u kojoj se udružilo nekoliko župljana koji svojim prilogom pomažu dva djeteta. Iz tog je razloga na prijedlog Opatijskog dekanata zahvalnicu Caritasa dobila župljanka Voloskog gđa. Sava Šepić.

Zahvalnice je uručio nadbiskup Devčić

Dobitnici zahvalnice 2018.

Bakarski je dekanat za zahvalnicu predložio gđu. Elizabetu Benić iz župe sv. Andrije ap. iz Bakra. Ona je već godinama suradnica župnog Caritasa, ali i bakarskih župnika. Brine, kako za uređenje crkve, tako i za bližnje u potrebi. Prikuplja pomoć za potrebne, obilazi starije i bolesne te im je sama na usluzi kada im nešto treba.

U  ime Crikveničkog dekanata zahvalnicu je dobila gđa. Nada Rečan iz župe sv. Filipa i Jakova u Novom Vinodolskom. Gđa. Rečan već je niz godina volonterka župnog Caritasa. Vodi evidenciju potrebnih župljana te se brine da pomoć i stigne do njih.

Delnički dekanat predložio je Mariju Turk, iz župe sv. Antuna Padovanskog u Fužinama. Gđa. Turk je već desetljećima aktivna u župi Fužine gdje uz poslove uređenja crkve, obnaša i dužnost sakristanke. Njezin život ipak je najviše obilježila zauzetost na području karitativne djelatnosti pomaganja starijima, bolesnima te potrebitima svih uzrasta, a sve to je popraćeno i duhovnim rastom u vjerskom životu.

Kastavski dekanat predložio je gđu. Jelenu Beno koja iz župe sv. Jelene Križarice u Kastvu. Jelena karitativno djeluje još od srednjoškolskih dana i na brojne je načine pomagala potrebnima. Od župe i mjesne škole, do pomoći poplavljenima u Gunji. Trenutno pomaže Kući utočišta sestara milosrdnica koja dnevno skrbi za 120 osoba.

Za dobitnicu zahvalnice Caritasa, Opatijski dekanat predložio je gđu. Savu Šepić, iz župe sv. Ane iz Voloskog. Gospođa Sava jedan je od pokretača obnovljenog župnog Caritasa koji posljednjih nekoliko godina skrbi za dvadesetak osoba. Vodi evidenciju potrebnih obitelji, obilazi ih, brine za prikupljanje i podjelu pomoći. Aktivna je i kao župni vijećnik i općenito u životu župe.

Trsatski dekanat predložio je gđu. Dariju Marinović iz župe sv. Lucije u Kostreni. Gđa. Marinović je članica socijalnog vijeća općine Kostrena i volonterka župnog Caritasa. Ove njezine dvije uloge omogućuju dobru suradnju Općine i Župe, a sve na korist najpotrebnijima. Članica je župnog pastoralnog vijeća i molitvene zajednice Zrno.

Prvostolni dekanat predložio je gospodina Rinu Levaka, iz župe sv. Josipa u Rijeci. Rino je voditelj župnog Caritasa, posjećuje starije i bolesne, a aktivan je i u životu župe. Župljani ga ističu kao primjer dobrog čovjeka i zauzetog vjernika.

Nadbiskupijski Caritas zahvalnicu je ove godine odlučio dodijeliti gospodinu Ivici Topiću i njegovoj tvrtki Elti. Kao serviser elektronike dragocjena je pomoć Caritasu kada treba popraviti elektroniku na bolničkim krevetima. Čini to već godinama i brojne je krevete osposobio kako bi mogli biti korisni ljudima u potrebi.

Još jedan od dobitnika zahvalnice je gđa Gordana Toskić. Gospođa se iz potrebe obratila Caritasu koji joj je izišao u susret, a na kraju je njezinim zalaganjem Caritas dobio vrijednu donaciju bolničkih kreveta i bolesničkih pomagala.

Zahvalnica stoga ide i Domu za starije osobe u Austrijskom gradu Kufsteinu u kojemu gđa. Toskić radi i koji je donirao Caritasu krevete i pomagala.

Jedna od ovogodišnjih dobitnika zahvalnice je i gđa. Željka Palinić. Ona i njezina tvrtka već nekoliko godina riječkom Caritasu poklanjaju velike količine mandarina.

Zahvalnicu će ove godine dobiti i Grad Bakar, koji već niz godina pruža pouzdanu podršku pri raspodjeli većih količina pomoći. Grad Bakar daje na raspolaganje skladište, opremu i prijevoz robe do krajnjih korisnika u župama Bakarskog dekanata.

I na kraju Caritas je zahvalnicu dodijelio gđi. Branki Perman. Ona je početkom ove godine, potaknuta aktivnostima Caritasa i brojnim načinima na koje Caritas pomaže, odlučila donirati veću svotu novca kako bi na taj način pomogla rad Caritasa, a preko njega i one najpotrebnije.

Donacija bolničkih kreveta i pomagala

Caritas Riječke nadbiskupije 15. veljače dobio je vrijednu donaciju bolničkih kreveta, kolica, hodalica i drugih pomagala za bolesne i nemoćne osobe. U pošiljci koja je stigla kamionom iz Doma za starije osobe u gradu Kufsteinu u Austriji isporučeno je 9 bolničkih kreveta, 8 kolica za nepokretne, 9 wc stolica, 9 hodalica s kotačima i 4 sobna lifta za podizanje bolesnika iz kreveta.

Ovakva su pomagala veliko olakšanje obiteljima koje u kući imaju bolesnu, stariju ili nemoćnu osobu. Svjesna je toga bila i gđa. Gordana Toskić kada je prije nekoliko mjeseci došla u Caritas potražiti pomoć, hodalicu i kolica za svoju onemoćalu majku koja živi u Rijeci. Caritas, koji u pogonu ima 50 bolničkih kreveta i drugih pomagala koja su razmještena diljem Riječke nadbiskupije, u obiteljima koje u kući imaju bolesnu ili nemoćnu osobu, izašao joj je u susret čim je to bilo moguće.

Igrom slučaja gđa. Toskić radi u Austriji u domu za starije osobe grada Kufsteina i dobro zna koliko su vrijedna ovakva pomagala kada je čovjek u potrebi. Stoga je Caritasu ponudila posredničku ulogu pri suradnji s Domom u Austriji u kojem radi, kako bi kreveti i druga pomagala koja su tamo višak bili donirani riječkom Caritasu.

Donacija bolničkih kreveta i pomagala

Ova suradnja svoj je epilog dobila 15. veljače kada je pred riječki Caritas stigao kamion s pošiljkom. Kreveti i druga pomagala istovareni su u skladište i uskoro će biti u opticaju, posuđeni onima kojima su najpotrebniji.

Više od 1.200 najteže oboljelih boravilo je  u najtežim danima i mjesecima svoga života, na odlasku s ovoga svijeta, u riječkom hospiciju „Marija Krucifiksa Kozulić“. Od samog otvorenja prije pet godina hospicij je pokrenuo lavinu solidarnosti i suradnje te postao primjerom da se može puno učiniti ako se njeguje duh zajedništva, rekao je riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić u petak 26. siječnja u dvorani Euroherza u Rijeci na programu obilježavanja 5. godišnjice rada prvog hospicija u RH.

S posebnim pijetetom nadbiskup se prisjetio liječnice prof. dr. Marije Petković, onkologinje koja je radila u riječkom KBC-u i u hospiciju, ali i koja je u hospiciju i preminula. Svoje srce i dušu dala je za ovu karitativnu ustanovu iz koje se preselila u dom Gospodnji, rekao je mons. dr. Devčić, inicijator riječkoga hospicija, smještenog u zgradi Riječke nadbiskupije na Belvederu. Zahvalio je svim dobročiniteljima i podupirateljima rada hospicija, djelatnicima koji se svakodnevno suočavaju s najtežim životnim situacijama, ali i zahvaljujući kojima se u hospiciju osjeti mir i toplina.

Ravnateljica hospicija s. Danijela Orbanić zahvalila je svima koji su bili podrška i pomoć hospiciju. Prigodnu riječ uputio je ravnatelj riječkog KBC-a prof. dr. Davor Štimac. Istaknuo je kako KBC intenzivno surađuje s hospicijem, te da je hospicij gotovo integralni dio KBC-a. Koliko hospicij treba bolnicu toliko bolnica treba hospicij. Naši liječnici svaki dan obilaze bolesnike u hospiciju – liječenje se nastavlja, ali na drugačiji način, rekao je Štimac.

Skup je okupio predstavnike Riječke nadbiskupije, riječkog zdravstva, vjerskih zajednica, Grada Rijeke i PGŽ-a, djelatnike i suradnike hospicija, članove obitelji mnogih preminulih, predstavnike hospicija iz Mostara i Ljubljane, i mnoge druge. Tom prigodom predstavljena je knjiga „Odlasci“, urednice Jasne Buketa, profesorice hrvatskog jezika i književnosti. Riječ je o vrijednom i  sadržajnom djelu o ljudima u hospiciju i njegovu radu. Djelo je posvećeno pokojnoj liječnici Petković, koja je prema autoričinim riječima bila »hospicijski anđeo«.

Bio je to i skup zahvalnosti prema hospiciju, odnosno svim njegovim djelatnicima i suradnicima na čelu s ravnateljicom s. Danijelom Orbanić, njegovim volonterima i donatorima. Riječ zahvale i čestitku za predani rad hospiciju uputile su u ime Grada Rijeke pročelnica dr. Karla Mušković, a u ime PGŽ-a dožupanica Marina Medarić, potvrđujući hospiciju daljnju pomoć Grada i Županije. Naglasile su: »Sreća je da vas imamo« i »Hospicij je velika vrijednost – imamo respektabilnu ustanovu«.
Helena Anušić

Hospicij u Rijeci jedinstvena je ustanova palijativne skrbi u Hrvatskoj. Jedini je samostalni hospicij u sustavu javnog zdravstva i jedini kojega je osnovao Caritas, dakle djeluje kao ustanova Katoličke crkve, konkretno Riječke nadbiskupije.

Prvi pacijent  primljen je u hospicij 4. veljače 2013., a u ovih je pet godina u njemu boravilo više od 1200 teško bolesnih osoba. Boravak u hospiciju za korisnika je besplatan. Troškove hrane, smještaja te materijalne troškove snosi Riječka nadbiskupija, a troškove medicinske skrbi, lijekova i sanitetskog materijala sufinancira Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Od samih početaka tu je i suradnja s Primorsko-goranskom županijom, Gradom Rijekom i drugim jedinicama lokalne uprave, te brojnim dobrotvorima i donatorima.

Hospicij je uređen kao stacionar za palijativnu skrb kapaciteta 14 kreveta sa svim pratećim sadržajima, prostorima za pokretne timove palijativne skrbi, prostorom za obitelji štićenika te za edukativnu djelatnost i volontere.

Pripreme za njegovo osnivanje bile su duge i zahtjevne jer ovo je bila prva ustanova ove vrste u Hrvatskoj. Riječka nadbiskupija, Primorsko-goranska županija i Grad Rijeka 1. srpnja 2011. godine sklopili su Sporazum o suradnji prema kojemu je Riječka nadbiskupija dala na raspolaganje te uredila prostor na adresi Tizianova 15, zgradu koju je prije preseljenja koristila Teologija u Rijeci, uloživši oko 8,5 milijuna kuna. PGŽ i Grad Rijeka pomogli su kod nabavka opreme svatko s 1 milijun kuna.

U prvim mjesecima rad hospicija financirala je samo Riječka nadbiskupija, a financijska potpora Ministarstva zdravlja i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo stigla je nekoliko mjeseci nakon otvorenja.

Nakon prve faze uhodavanja svih ustanova koje su povezane s hospicijem te edukacije medicinskog osoblja, 2016. godine sklopljen je govor s Kliničkim bolničkim centrom Rijeka koji sada osigurava redovitu prisutnost liječnika.

Po broju institucija, ustanova, ali i pojedinačnih dobrotvora i volontera koji sudjeluju u djelovanju hospicija vidljivo je da je riječki hospicij zaista pokrenuo lavinu solidarnosti. Pored toga rad hospicija puno je učinio za jačanje svijesti o nužnosti kvalitetne i stručne palijativne skrbi te pokazao kako takva skrb pomaže i osobi koja je bolesna, ali i cijeloj obitelji.

Susret volontera župnih caritasa

Volonteri župnih caritasa iz dvadesetak župa Riječke nadbiskupije susreli su se 16. prosinca u dvorani središnjeg Caritasa u Rijeci. Nakon molitve i duhovnog nagovora ravnatelja mons. Nikole Uravića, slijedilo je poticajno izlaganje doc. dr. Nikole Vranješa pod naslovom Karitativno služenje u obnovi župne zajednice, a u posljednjem dijelu susreta volonteri su imali priliku iznijeti na koji način pomažu potrebitima u svojim župama. Na taj su način jedni drugima bili najbolji primjer i poticaj za buduće djelovanje.

„Primjer za karitativno djelovanje želi nam biti i sam papa Franjo koji na najbolji način svjedoči što je to kršćanska ljubav prema najpotrebitijima“, podsjetio je ravnatelj nadbiskupijskog Caritasa. „Papa nam daje primjer kako siromašnima trebamo biti blizu, susresti se s njima i u tom susretu im pomagati. Zbog toga je i ustanovio Svjetski dan siromašnih koji smo po prvi put obilježavali prije mjesec dana. U svojoj je poruci vjernike pozvao upravo da se susretnu sa siromašnima u svojim župama i da naj način postanu konkretni znak Božje ljubavi“

Dr. Vranješ je okupljenima posvjestio kako karitativno poslanje kršćana izvire iz same biti Crkve. Od samih početaka zadaća kršćana i kršćanske zajednice bilo je naviještanje evanđelja, sudjelovanje na misi i sakramentima i međusobno pomaganje. Ta tri načina djelovanja tri su temeljna stupa na kojima počiva Crkva. „Karitativno djelovanje stoga je sastavni dio Crkve i Crkva bez toga ne može biti vjerna svojemu poslanju.“ Vranješ je istaknuo kako caritas nije samo materijalna pomoć, nego i savjet, bliskost, djelovanje… „Caritas je ljubav jer ima uzor u Bogu, a Bog je ljubav. To je savršena ljubav koja ne može ostati zatvorena u sebe nego se mora dijeliti. Zapravo možemo reći da dok pomažemo potrebitima, u isto vrijeme i oni pomažu nama. Tim djelovanjem Bog otvara nove prostore ljubavi.“ Istaknuo je kako bi svaka župna zajednica trebala imati župni caritas i kako u svakoj župi ima potrebitih pomoći. Čak i ako nema siromašnih sigurno ima bolesnih i nemoćnih koje treba posjetiti, djece kojoj treba pomoć u školi, obitelji s više djece koje trebaju podršku na razne načine. „Zadaća vas volontera župnih caritasa je pronaći te potrebite, prepoznati njihove potrebe i vidjeti na koji ima način pomoći.“

Korisnice i djelatnice Doma sv. Ana, za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, okupile su se 15. prosinca na euharistiji koju je vlč. Đuliano Trdić predvodio u blagovaoni Doma u Rijeci. Bila je to mala predbožićna duhovna obnova, objasnila je ravnateljica doma s. Suzana Samardžić. Predvoditelj slavlja pozvao je okupljene da nadahnuti proslavom rođenja Isusovog u svome srcu pronađu mir i otvore se u ljubavi prema drugima.

„Čovjek je po tome čovjek koliko je spreman drugog čovjeka staviti ispred sebe, biti mu blizu, pomoći. To je poruka Božića, to je putokaz koji moramo slijediti.“ Objasnio je kako često nismo sposobni razabrati bitno od nebitnog, a vidljivo je to u načinu pripreme za Božić. Vrijeme adventa pretvorilo se u blještavilo i izgubilo smisao radosnog iščekivanja. „Po onomu što nam se nudi, slavlje Božića koje bi trebalo nastupiti u tjednu nakon blagdana, protegnulo se na vrijeme adventa. A smisao nije u tom blještavilu nego u susretu s drugima, da budemo jedni drugima blizu“, rekao je vlč. Trdić.

Djeca, starije osobe, bolesni i nemoćni, ciljane su skupine kojima Caritas pomaže.

Na razne načine Caritas Riječke nadbiskupije i u prošloj je godini pomogao više od 2000 osoba ili obitelji. Iz redovitih programa koji se provode tijekom cijele godine pomoć Caritasa primilo je 800 osoba, od čega je 600 redovitih korisnika, a pored toga svakog se Božića i Uskrsa pripremi 1000 paketa koji se iz središnje ustanove distribuiraju u sve župe nadbiskupije. Tako se na godišnjoj razini dolazi do brojke od više od 2000 osoba koje su na razne načine primile pomoć nadbiskupijskog Caritasa.

Vrste pomoći

Za nemoćne, starije, bolesne ili one koji se oporavljaju od operativnih zahvata Caritas osigurava bolničke krevete kojih je 65 u opticaju. Dio tih kreveta distribuira se u suradnji s Domom za starije osobe Krk.

80 osoba mjesečno primi pomoć donacijom pelena za odrasle, a 52 njih je u tijeku prošle godine primilo pomoć u drugim ortopedskim pomagalima.

Kroz djelatnosti nadbiskupijskog Caritasa u prošloj je godini pomoć primilo oko 200 djece. Na početku školske godine pomoć u knjigama ili školskom priboru primilo je 60 školaraca. 20 od njih dobilo je radne bilježnice u suradnji sa Školskom knjigom, njih 32 bilježnice i školski pribor koje je pripremio Caritas, a ostali rabljene knjige koje su građani ili škole donosili Caritasu kao donaciju.

U program Kumstva na daljinu uključeno je 72 djece, a dvadesetak obitelji opskrbljeno je raznim potrepštinama za malu djecu (krevetići, kolica, igračke, pelene…). Desetak je korisnika i redovitih donacija Hipp proizvoda za najmlađe.

Desetak obitelji primilo je pomoć u rabljenom namještaju, kućanskim aparatima i bijeloj tehnici.

Jednokratnu novčanu pomoć, uglavnom za drva i režije u 2016. godini primilo je 69 osoba. O tog broja 42 je opskrbljeno drvima za ogrjev, a još desetak će ih dobiti.

Mjesečno na vrata Caritasa zakuca stotinjak osoba. U predblagdansko vrijeme u studenom i prosincu ta brojka raste. Većina od njih su redoviti primatelji pomoći, ali svakoga mjeseca pojavi se i desetak novih lica. Odjeća i hrana zaštitni su znak Caritasa, u ovim predblagdanskih danima dnevno se dvadesetak osoba obrati za pomoć.

Redovito, jednom mjesečno 60 osoba u Caritasu dobiva pomoć u hrani. Donatori su omogućili da se tijekom ove godine podijeli i 58 tona jabuka u župama te krumpir za 30 obitelji. Još 50 tona jabuka bit će podijeljeno u Došaću.

Redovite su posjete obiteljima njihovom domu, njih tridesetak s više djece i 15 starijih osoba, a djelatnici posjećuju i nove korisnike kako bi na licu mjesta procijenili kakve su njihove potrebe.

Caritas brine i o distribuciji donacija u Kuću utočišta sestara milosrdnica i Prihvatilište za beskućnike ili u župne Caritase. Pod okriljem Caritasa osnovan je Dom „Sveta Ana“ za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja i hospicij „Marija Kozulić“.

Kumstva na daljinu

U ovoj kalendarskoj godini broj kumova u projektu Kumstva na daljinu pao je za desetak, pa ih je trenutno 48 plus 15 svećenika Prvostolnog dekanata. Akcija motiviranja novih kumova započela je prije dvije godine i tada ih je bilo preko 60 novih. U međuvremenu, neki do njih ipak su odustali. Planira se početkom Korizme ponovno u potragu za novim kumovima. Postojeća kumstva sada su raspoređena na 30 djece i to tako da svaki kum ili više njih, redovitim donacijama pomaže točno određeno dijete i njegovu obitelj. Kumovi redovito uplaćuju uvijek isti iznos, koji se kreće u rasponu od 50 do 500 kuna. Čest je slučaj da jedno dijete ima više kumova koji manjim uplatama udruženo pomažu. Valja opet istaknuti svećenike Prvostolnog dekanata koji i dalje svojim donacijama pomažu više djece.

Ukupan broj djece koja primaju pomoć u Caritasovom projektu Kumstva na daljinu ostao je stabilan, ima ih 72. S obzirom da se smanjio broj kumova, nastojali smo ipak u programu zadržati većinu obitelji koje su primale pomoć, pa ju i sada primaju samo neki u manjem iznosu.

Korisnici su obitelji s više djece, socijalno ugrožene obitelji, djeca s posebnim potrebama, djeca s invaliditetom, djeca bez adekvatne roditeljske skrbi… Želja je svakako da se broj donatora i korisnika proširi jer potrebnih je mnogo.

Volonteri i dobrotvori

Caritas zahvaljuje svim dobrotvorima, pogotovo onima koji od osobnih prihoda izdvajaju za potrebne. Djelovanje Caritasa financira se sredstvima Riječke nadbiskupije, donacijama vjernika u sabirnim akcijama u svim župnim crkvama u Došašću i Korizmi, nacionalnim akcijama Hrvatskog Caritasa te donacijama građana, od kojih neki svakog mjeseca uplate 100 ili više kuna dok se drugi uključuju u sabirne akcije ili jednokratnom donacijom pomognu neku obitelj .

U božićne i uskrsne sabirne akcije nastojimo uključiti i riječke tvrtke pa tako i ovog Božića imamo desetak tvrtki dobrotvora.

Pristižu i donacije u materijalnim potrepštinama, hrani, odjeći, pelenama za odrasle, ortopedskim pomagalima, namještaju, aparatima te potrepštinama za djecu. Pomoći se može i na druge načine. Npr. Grad Bakar pomogao je pri distribuciji 50 tona jabuka tako što je osigurao skladište.

Radost darivanja potrebnima

Caritas nadbiskupije Rijeka 30. studenog sazvao je redovnu konferenciju za novinare na kojoj su voditelji karitativnih ustanova najavili aktivnosti u došašću te dostavili novinarima pregled najvažnijih djelatnosti u protekloj godini. Pored ravnatelja nadbiskupijskog Caritasa mons. Nikole Uravića, pregled rada u protekloj godini iznijele su voditeljice ustanova: Prihvatilišta za beskućnike „Ruže sv. Franje“ – Nela Puljić, Socijalne samoposluge – Elida Verunica, Kuće utočišta sv. Vinka – s. Veronika Popić, Doma za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja „Sveta Ana“ – s. Suzana Samardžić te hospicija „Marija Kozulić“ – s. Daniela Orbanić.

Ravnatelj središnje karitativne ustanove podsjetio je da je Caritas u protekloj godini pomogao više od 2000 osoba ili obitelji, a ta se brojka uvelike povećava kada se pribroje korisnici usluga ovih 5 specijaliziranih ustanova. Usluge prihvatilišta za beskućnike u ovoj godini na izmaku, koristilo je 60 osoba, Kuća utočišta dnevno podijeli 90 obroka, Socijalne samoposluga ima 700 korisnika svakoga mjeseca, kapacitet od tridesetak osoba Doma za žene i djecu stalno je popunjen, a u Hospiciju je ove godine posljednje dane svog života provelo više od 300 osoba.

Djeca, starije osobe, bolesni i nemoćni, obitelji s više djece, ciljane su skupine osoba kojima pomaže središnja karitativna ustanova, podsjetio je mons. Uravić. Istaknuo je projekt Kumstava na daljinu kao svijetli primjer solidarnosti među ljudima, u kojemu kumovi pomažu točno određeno dijete iz potrebne obitelji koju im je Caritas preporučio. Upravo se na takvoj solidarnosti i dobrotvorima temelji rad Caritasa te je ravnatelj pozvao sve građane dobre volje da u vremenu došašća sudjeluju u nekoj od dobrotvornih akcija Caritasa ili karitativnih ustanova, pokažu solidarnost s potrebnima i pomognu djelatnosti ovih ustanova. Prilika za to bit će pregršt u Došašću, od štandova na Korzu s prodajom ukrasnih predmete, akcije Za 1000 radosti u školama, distribucije letka s uplatnicom u suradnji s Novim listom, do sabirne akcije u župama za nedjelju Caritasa 17. prosinca.

Svjetski dan siromašnih

Prvi Svjetski dan siromašnih obilježit će se u nedjelju 19. studenog. Želja je to pape Franje koji je ljetos ustanovio ovaj dan, a razloge je objasnio u svom pismu koje ima poticajni naslov „Ne ljubimo riječima, već djelima“.

„Na kraju Jubileja milosrđa želio sam Crkvi predložiti Svjetski dan siromašnih, tako da u cijelom svijetu kršćanske zajednice postaju sve više i sve bolje konkretni znak Kristove ljubavi prema posljednjima i najpotrebnijima. Svjetskim danima koje su pokrenuli moji prethodnici, koji su već zaživjeli u životu naših zajednica, želim da se doda i taj Dan, koji im pridodaje izvrsnu evanđeosku puninu, to jest Isusovu povlaštenu ljubav prema siromašnima“, objašnjava Papa u j svojoj prvoj poruci za 1. svjetski dan siromašnih, koja je objavljena 13. lipnja o. g.

„Pozvani smo pristupiti siromašnima, susretati ih, gledati ih u oči, zagrliti ih i tako im dati da osjete toplinu ljubavi koja razbija samoću. Njihova ispružena ruka također je poziv izaći iz naših sigurnosti i udobnosti i priznati vrijednost koju siromaštvo ima samo po sebi“, navodi papa Franjo.

Papa je u pismu dao i konkretne upute što od vjernika toga dana očekuje:

1. Moja je želja da kršćanske zajednice, u tjednu koji prethodi Svjetskom danu siromašnih, ulože napore kako bi omogućili trenutke susreta i prijateljstva, solidarnosti i konkretne pomoći. Mogu pozvati siromašne i volontere da sudjeluju zajedno u euharistiji te nedjelje, tako da učine još autentičnijom proslavu svetkovine Gospodina našega Isusa Krista, Kralja svega stvorenja, koja se slavi slijedeće nedjelje.
2. U srcu mnogih konkretnih inicijativa koje će se moći provoditi na taj Dan treba uvijek biti molitva. Ne zaboravimo da je Oče naš molitva siromašnih. Naše traženje kruha, naime, izražava naše povjerenje u Boga za naše osnovne potrebe u životu.
3. Pozivam subraću biskupe, sve svećenike i đakone, koji po svom pozivu imaju zadaću pomagati siromašne, kao i sve Bogu posvećene osobe i sve udruge, pokrete i volontere diljem svijeta, da se zauzmu da ovaj Svjetski dan siromašnih postane tradicija koja će biti konkretni doprinos evangelizaciji u današnjem svijetu.
4. Neka ovaj novi Svjetski dan, stoga, postane snažan podsjećaj našoj vjerničkoj savjesti, omogućujući nam sve više rasti u uvjerenju da nam dijeljenje sa siromasima omogućuje shvatiti najdublju istinu evanđelja. Siromašni nisu problem: oni su izvor na kojem se moramo napajati u našem nastojanju da prihvaćamo i živimo bît evanđelja.

Dom Sveta Ana

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama 22. rujna obilježen je u Hrvatskoj na više načina i brojnim susretima u gradovima u kojima djeluju ustanove koje brinu o zlostavljanim ženama i djeci.  Predsjednica republike Kolinda Grabar Kitarović obratila se porukom u kojoj ističe kako je „nasilje jezik slabića, a naša je zadaća uspostaviti sustav zaštite od nasilja, još više društveno ozračje nenasilja, u kojem će svatko, posebice djeca i žene, imati sigurnost ne samo života nego i svog dostojanstva.“

Jedna od institucija koje brinu o žrtvama nasilja je Caritasov dom Sveta Ana koji u Rijeci djeluje 24 godine. Započeo je kao dom koji je pomagao žene zahvaćene ratnim stradanjima u vrijeme Domovinskog rata, a nastavio kao utočište za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja. Povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama ravnateljica doma s. Suzana Samardžić pozvala je u goste svećenika Riječke nadbiskupije Đuliana Trdića koji je uz to i liječnik i magistar dubinske psihologije. Trdić je korisnicama doma, žrtvama nasilja, govorio o dostojanstvu i praštanju, činu koji je u temeljima kršćanske vjere u Boga. Objasnio je kako je praštanje povezano s osobnim dostojanstvom i većom razinom samopoštovanja te s nižom razinom depresije i anksioznosti. Dokazano je i da smanjiti mržnju i netrpeljivost znači pozitivno utjecati na zdravlje. „Oprost nije zaborav ili negacija, minimaliziranje ili racionaliziranje onoga što se dogodilo, već zamjena emocija koje netko ima prema osobi koja ga je povrijedila“, zaključio je Trdić.

Ravnateljica doma podsjetila je kako se ovaj dan u Hrvatskoj obilježava u znak sjećanja na tragično ubojstvo triju žena – sutkinje, odvjetnice i stranke u postupku te teško ranjavanje sudske službenice, 22. rujna 1999. godine na zagrebačkom Općinskome sudu. Zločin je tijekom održavanja brakorazvodne parnice počinio suprug stranke u postupku. Dodala je kako će sljedeće godine taj dan biti u znaku proslave 25. obljetnice djelovanja doma, jer 20. rujna 1993. u Caritasov dom Sveta Ana u Rijeku stigla je prva korisnica.