O blagdanu zaštitnika Caritasa sv. Josipa, riječki nadbiskup Mate Uzinić i volonteri Caritasa Riječke nadbiskupije svečanim mislim slavljem su proslavili svoje predanje bližnjima.

U crkvi sv. Ivana Krstitelja na Škurinjama, 19. ožujka Caritas nadbiskupije Rijeka je dodijelio priznanje suradnicima i dobrotvorima godine. Među njima je svake godine 7 volontera župnih Caritasa iz svakog od 7 dekanata Riječke nadbiskupije te volonteri godine centralnog Caritasa. Nadbiskup Mate Uzinić je tom prilikom proslavio i 12. obljetnicu svojeg posvećenja za biskupa te je osobno uručio zahvalnice dobrotvorima godine.

Volonteri i djelatnici Caritasa Riječke nadbiskupije i nadbiskup Mate Uzinić

Nadbiskup Mate Uzinić je u homiliji, tumačeći Evanđelje četvrte korizmene nedjelje o slijepcu kojeg je Isus ozdravio, istaknuo kako je sljepoća stvar srca, a naš zadatak je usvojiti Božji pogled na sebe i bližnje.

„Dobro vidi onaj koji gleda Božjim pogledom na braću i sestre. Slijepi mogu biti oni koji slijede Isusa, ali nisu usvojili Božji pogled, baš kao i farizeji. Isus ne gleda u grijeh već vidi potrebu osobe, vidi svoju dužnost da mu pritekne ususret.

 Možemo si postaviti pitanje kako mi gledamo na osobu koja nam kuca na vrata i traži pomoć – vidimo li uzrok njegovih problema i na tome se zaustavljamo ili vidimo čovjeka i njegovu potrebu? Ako se zaustavljamo na uzroku često ćemo pristupiti s predrasudama i osudom. Možda ćemo potrebitom nešto i dati, ali to što ćemo dati nije caritas. Caritas je puno više, to nije zadovoljenje potreba nego pogled ljubavi. Caritas nije sažaljenje jer sažaljenje može povrijediti, ono je milosrđe, a milosrđe je čin ljubavi.

Dopustimo Gospodinu da nam pomogne usvojiti Božji pogled na čovjeka, kao što je to učinio sa Samuelom. Samuel je tražio kralja i mislio kako će kralj biti u nekoj snažnoj i lijepoj osobi, a na kocu je to bio David, važnije od vanjštine bilo je Davidovo srce. Pređimo preko predrasuda poput porijekla, imovine ili izgleda kako bismo doista vidjeli brata i sestru, čovjeka.

Naučili smo da Bog ne vodi svoju povijest po onima koji su snažni i moćni nego preko malenih i poniznih poput Marije i Josipa. Bog po malenima piše povijest.

 Ako gledamo Božjim pogledom bit ćemo maleni i ponizni. Samo ponizni možemo gledati Boga kakav On doista jest, a ne kako ga mi zamišljamo. Samo takvim pogledom možemo vidjeti braću i sestre,  same sebe. Samo tako možemo prepoznati svoja slijepila.“ , rekao je Nadbiskup.

Priznanje za dobrotvore godine primilo je 10 iznimnih osoba koje su svojim angažmanom u župnom Caritasu i aktivnostima Caritasa ostavili dubok trag u životima potrebitih i u zajednici u kojoj žive i djeluju. Preko ovogodišnjih dobitnika pomoć je stigla do tisuća potrebitih, od nemoćnih, bolesnih i starih, potrebitih obitelji do migranata i raseljenih osoba iz Ukrajine. Caritas im je ovom svečanošću javno odao priznanje i zahvalu, s nadom da će njihov primjer biti poticaj drugima, svjedočanstvo da je život utrošen za druge radostan život, vrijedan življenja.

DOBITNICI PRIZNANJA CARITASA RIJEČKE NADBISKUPIJE;

Ispred Bakarskog dekanata zahvalnicu za volontera godine dobio je g. Ratomir Maljac iz Župe sv. Mihovila Arkanđela u Jelenju. Gosp. Maljac je iznimno aktivan član župne zajednice. Redovito sudjeluje u pastoralnom životu župe. Aktivan je u pobožnostima, raznim akcijama koje župa poduzima i u duhovnom i u materijalnom smislu. Posebno se ističe pomažući župniku u brizi za starije, same, bolesne župljane koje redovito posjećuje i donosi im u ime župe i svoje ime hranu i ostale potrepštine. Nikada nije posustao unatoč ponekim zdravstvenim problemima. S osmjehom i radošću, u ime Božje čini  svoje poslanje prema Isusovoj: „Ono što učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste.“ 

Za Crikvenički dekanat zahvalnicu je dobila gđa. Rajka Martinčić iz župe Pohođenja Blažene Djevice Marije u Triblju. Aktivna je u župi još od 1985., te je godinama volontirala u Caritasu za župu Tribalj. Gđa. Rajka je aktivna vjernica ne samo na nedjeljnim misama, već i tokom tjedna, redovito sudjeluje i predvodi molitvu krunice tijekom tjedna i pomaže u potrebama župne zajednice. „Dala sam se onome kojem je istinski potrebno.“, rekla je gđa. Rajka o svom djelovanju u Caritasu.

Delnički dekanat za volonterku godine odabrao je gđu. Mariju Svažić, iz župe sv. Nikole Biskupa, Brod Moravice. Gospođa Svažić volontira u Caritasu preko 30 godina, počela je prije Domovinskog rata. Desetljećima je posjećivala potrebite, odnosila im je hranu i odjeću te prikupljala donacije. Vodila je rad župnog Caritasa, organizirala je posjete u domove potrebitih i otvorila Caritas za dolaske dva puta tjedno. O svemu je vodila detaljne evidencije, a poznaje svaku osobu u potrebi i kuću u kojoj je pomoć dobrodošla i puno dalje od vlastite župe. Bliži joj se 79 godina, no od sebedarja se ne umara i danas uređuje Crkvu, brine da bi cvijeće i ikebane uljepšale nedjelje i blagdane vjernicima u župi, a također pjeva u crkvenom zboru.  Kaže da joj je rad u Caritasu puno značio. O svom djelovanju u Caritasu kaže da je tijekom godina naučila da je važno zaustaviti se u kući potrebitih, pitati ljude kako su jer – riječ je puno vrjednija od hrane. Razgovor je, osobito za bolesne i starije osobe, najviše što volonter može donijeti u njihov dom.

Za Kastavski dekanat zahvalnicu je dobila gđa. Ivanka Čipčić iz župe Presvetog Srca Isusovog na Zametu. Od umirovljenja gđa. Čipčić i njezin suprug Vjekoslav svakodnevno su prisutni u svojoj Župnoj zajednici. Svakodnevno župniku pomažu u nabavci hrane za župni Caritas. S „malim misionarima“ sudjeluju u izrađivanju krunica i svijeća za koje potom prikupljaju dobrovoljne priloge kojima poslije pomažu potrebnim obiteljima u župi. Svaki tjedan sudjeluje u čišćenju crkve. Na župi djeluje već šest godina.

Za dobitnicu zahvalnice Caritasa Opatijski dekanat odabrao je gđu. Smilju Santodonato iz župe sv. Luke ev. u Rukavcu. Gđa. Samodonato je iznimno doprinijela u radu župe. Kao aktivna članica župnog Caritasa brine za potrebite iz svoje župe, redovito ih obilazi i posjećuje tražeći načine da im se pomogne. Brine materijalno da pomoć stigne u domove najpotrebitijih, no brine i duhovno – savjetom, slušajući potrebe osoba koje susreće. Posebna je i po tome što u vjeri susreće svakoga čovjeka. Kao menžnjarica se brine o Crkvi i uređenju Crkve. Svakodnevno prije mise predvodi krunicu i rado sudjeluje u svim pobožnostima i aktivnostima župe.

Smilja Santodonato, volonterka godine Kastavskog dekanata i nadbiskup Mate Uzinić

Trsatski dekanat za volonterku godine odabrao je gđa. Dubravku Žunić iz župe sv. Ana, Gornja Vežica. Gospođa Žunić  je Tajnica Župnog Caritasa,  sudjeluje u svim akcijama Župnog i Nadbiskupijskog Caritasa. Obilazi župljane u potrebi.  Nabavlja raznovrsne potrepštine te im izdaje pomoć koju župni Caritas može ponuditi. Vrlo se zalaže u župnoj zajednici; čita, čisti crkvu, vijećnica je, članica Marijine Legije i župne biblioteke. Njezino zalaganje primjećuju svi.  Primitak ovog priznanja je i zahvala Župe sv. Ane za svako dobro koje čini u radu na njivi Božjoj. O radu u Caritasu kaže: „Meni je to fenomenalno, ja sam ispunjena kad sam s našim štićenicima, najviše kad se pojadaju i mi ih slušamo. Imaju Duha Svetoga, njihov osmijeh znači da sam i ja doprinijela da se podignu.“

Prvostolni dekanat za volonterku godine odabrao je gđu. Katelijn Radić, župa Uznesenja Marijina Rijeka. Vjerojatno nema puno ljudi koji pomažu potrebite u Rijeci i okolici, a da ne znaju Katelijn. Gdje god su potrebiti – tu je ona. Gđa. Radić godinama volontira u župnom Caritasu i u Udruzi sv. Vinka. Predložena je kao osoba kojoj vjeruju i koju poštuju suradnici, župnici i potrebiti. Poznaje potrebe obitelji i pojedinaca diljem grada, obilazi ljude, razgovara i upoznaje ih. Kad god je župnici trebaju spremno se odazove i velikodušno se daje za Crkvu. Kad nešto radi, kad se uključi u pomoć tome se potpuno preda. Njezin župnik nam svjedoči kako čuje samo lijepe riječi o gđi. Radić kad obilazi domove u blagoslovu obitelji, svjedoči kako je potrebiti vole, vjeruju joj jer je diskretna i pažljiva. Uz sve navedeno Katelijn je majka troje djece koji nastavljaju i slijede dobar primjer svojih roditelja. „Pomaganje je normalno, sasvim normalno“, kazala nam je ponizno Katelijn.

Katelijn Radić, volonterka godine Prvostolnog dekanata i nadbiskup Mate Uzinić

Centralni Caritas odabrao je volonterku godine s jedne od najintenzivnijih aktivnosti koju Caritas provodi od protekle godine, a to je humanitarna pomoć na Tranzitnom punktu za migrante u Rijeci. Za volonterku godine priznanje je primila gđa. Sara Marsanich.

Nije prošao ni dan kada se Sara nije svojim romobilom pod simpatičnom kacigom prevezla oko Tranzitnog punkta za migrante na željezničkom kolodvoru u Rijeci. Barem da vidi je li sve u redu. Ipak, ondje je od samog početka, od kad su migranti svoj put u bolju budućnost počeli pronalaziti preko našeg grada.

Sara se nesebično daje u radu s migrantima gdje Caritas pruža humanitarnu pomoć, svakodnevno sudjeluje u podjeli odjeće i obuće, dijeljenju obroka i čišćenju. No, Sara se ne zaustavlja samo na obvezama, ona na punktu ostavlja svoje srce – to u njezinoj privrženosti, strpljivosti i postojanoj vedrini primjećuju ne samo ostali volonteri i djelatnici Caritasa nego i sami migranti, tako ćete često dijeleći obroke čuti; „Where is Sara, Sara very good! Ili – Gdje je Sara, ona je jako dobra.“ Sara je osoba na koju se mogu osloniti djelatnici i volonteri Caritasa, spremna je odazvati se u svaku situaciju i u svako doba. A u najtežim i emotivno zahtjevnim situacijama na punktu Sara nije skrivala svoje osjećaje, više puta je ondje bila suznih očiju, ali nikada se nije zadržavala na sebi, to joj je bio samo signal da ostale volontere i djelatnike pita :“Kako si?“

Sara Marsanich, volonterka godine centralnog Caritasa i nadbiskup Mate Uzinić

Priznanje centralnog Caritasa je primila i Riječka kroatistička škola. Također nova i intenzivna aktivnost Caritasa je skrb o Ukrajincima koji su uslijed ratnog sukoba morali napustiti svoje domove, njih preko 600 registrirano je u Nadbiskupijskom Caritasu, a u njihovoj integraciji uvelike pomaže Filozofski fakultet, Odsjek za kroatistiku, Riječka kroatistička škola.

Od samog početka rata u Ukrajini Caritas pomaže raseljenim osobama iz Ukrajine. U tome nam je pomogla i riječka Kroatistička škola. U travnju 2022. godine organizirali smo prvi besplatan tečaj za raseljene osobe iz Ukrajine, a u ožujku smo započeli s drugim istim. Pokretanjem ovog tečaja Riječka kroatistička škola željela je na području svojeg djelovanja pomoći izbjeglicama iz Ukrajine.

Od samog početka komunikacija s Riječkom kroatističkom školom bila je izrazito uspješna. Unatoč stalnom prilivu novih korisnika, brojnim preinakama i ostalim izazovima, voditeljica Sandra Jukić i ostali djelatnici Riječke Kroatističke škole pokazali su iznimno strpljenje, dobrostivost i spremnost na suradnju. Korisnici koji pohađaju tečaj kažu da im pohađanje tečaja jako puno znači i da im pomaže da zaborave na strahote rata. Tečaj se doživljava kao mjesto druženja i učenja, a korisnici za predavače imaju samo riječi hvale. Riječka Kroatistička Škola uistinu je pokazala u ovoj suradnji kreposti koje je imao i sam sv. Josip – strpljivost, predanost, dobrotu i požrtvovnost. I zato im od srca hvala!

Na koncu, počasno priznanje – zahvalnicu za tridesetogodišnji predani rad ispred centralnog Caritasa primila je gđa. Anđelka Ortile.

Prije 30 godina gđa. Anđelka je započela s volontiranjem u Caritasovoj ljekarni u Kostreni na sortiranju lijekova, nakon toga dijelila je hranu na Podmurvicama, a nakon otvaranja nove zgrade centralnog Caritasa na Škurinjama 2006. nastavila je volontirati na podjeli odjeće i obuće. Anđelka prva susreće korisnike Caritasa, one koji tek dolaze prvi put i one koji su u Caritasu već kao kod kuće, u svom poslanju razvila je vještine i kreposti slušanja, savjetovanja, strpljivosti i najvažnije – ljubavi prema potrebitima. Anđelka je poput djevojčice, ne biste joj mogli odrediti godine, a poglavito kad je promatrate kojom brzinom prelijeće skladište tražeći ono što bi bilo najprikladnije za korisnika. Ona je šutljiva, samozatajna, vrijedna, marljiva, uvijek spremna pružiti utjehu, riječ ohrabrenja ljudima s kojima se u susreće, ali i pronaći baš ono što im treba.

Anđelka Ortile prima zahvalnicu za tridesetogodišnji doprinos Caritasu Riječke nadbiskupije