U sklopu projekta Hrvatska volontira, razgovarali smo s Miomirom Miloševićem, akademskim slikarom i umjetnikom čiji brojni radovi odišu toplinom i osobnim traganjima. Kroz ovaj kratki razgovor približavamo njegov svijet boja, motiva i poruka koje prenosi platno.

KADA STE OTKRILI LJUBAV PREMA SLIKARSTVU I KAKO JE IZGLEDAO VAŠ UMJETNIČKI POČETAK?

“Može se reći da slikam još od osnovne škole. Ako nemate prave učitelje, krivo vas vode, ubijaju talent da biste bili usklađeni sa većinom u određenom društvu jer umjetnosti su kojekakve. U početku sam bio i slab od slikarstva, razni su me učitelji učili drugačije, no kad sam dobio stručnu osobu s akademije, 6./7. razred, onda je to bila druga priča. Slikarstvo se ne može klasično učiti, zato je bilo teško onima koji su radili šablonski – kako se priroda šablonski slika? Nikako, to se mora doživjeti.

Tu je bio moj početak, dizao sam se polagano uz talent pa su čak i neki moji radovi osvanuli u novinama. Kasnije sam išao u srednju školu, akademiju pa na poslijediplomski. Radio sam za vrijeme škole i studija konzervatorski. Dok sam studirao počeo sam se baviti mozaikom, restauriranje mozaika, radio sam na Eufrazijevoj bazilici, također u Bitolju na iskopinama gdje sam bio zadužen za mozaik. Otkad sam dijete bavim se slikarstvom, nekad intenzivnije, nekada slabije, ali odmalena.”

Kad je počela vaša ljubav prema slikarstvu?

Slikam otkad znam za sebe. Još u osnovnoj školi sam znao da je to moj put, iako su me učitelji znali skretati s njega.  Ako nemate prave učitelje, krivo vas vode, ubijaju talent kako biste bili usklađeni s većinom. Sve se promijenilo kad sam u 6. razredu dobio mentora s Akademije – tada sam zaista počeo učiti što znači slikati srcem. S vremenom su moji radovi osvanuli u novinama, upisao sam srednju umjetničku školu, zatim Akademiju i poslijediplomski. Paralelno sam radio na restauraciji mozaika, čak i na Eufrazijevoj bazilici, što je bilo neprocjenjivo iskustvo.

KAKO STE SE ODLUČILI PRESELITI U RIJEKU?

“Pa u Rijeci sam sada već otprilike pola stoljeća, ali bio sam svuda, bio sam u Poreču, živio u Osijeku, Pančevu, u Beogradu sam studirao. Primao sam stipendiju, bavio se konzervacijom pa studiranje pamtim kao dobre dane, obučili su me, ali i plaćali za rad na vrhunskim spomenicima. Učili su me i restauraciji starih slika, skidanju sloja boje, novije slike, da bi se došlo do one vrijednije, starije, to mi je bilo zanimljivo, ali nisam to tako dugo radio, svakako jako zahtjevan i precizan posao, radi se s reflektorima i u suradnji s kemičarima kako bi se lakše skidala boja.”

Kako ste završili baš u Rijeci?

Rijeka mi je dom već gotovo pola stoljeća, iako sam prije živio u raznim gradovima – Poreču, Osijeku, Pančevu… Studirao sam u Beogradu, radio na vrhunskim kulturnim spomenicima, učio od vrhunskih restauratora. Sjećam se tog vremena kao zlatnog razdoblja – učio sam i istovremeno zarađivao radeći ono što volim.

KOJI SU MOTIVI ILI TEME KOJE VAS NAJVIŠE INSPIRIRAJU U VAŠEM RADU?

“Pejzaži, najviše pejzaži, no na akademiji smo se bavili i aktovima. Volio sam izlaziti i slikati svježe motive, izlazio sam s kolegama u Lovran, Iku, Ičiće, Mošćeničku Dragu… Zapamtio sam i poseban miris koji ima Lovran, miris mora, pa kada to ponese stvara poseban dojam.

Sada slikam kako slikam, radim neke prepoznatljive motive, no ponekad motiv smeta da umjetnik radi slobodno.”

Koji su motivi koji vas inspiriraju?

Najviše me nadahnjuju pejzaži. Volim prirodu, boje koje se mijenjaju kroz dan i godišnja doba. Često sam slikao u Lovranu, Iki, Ičićima… Taj miris mora i svjetlost koja se lomi o valove, to me nosi. S vremenom sam razvio svoj stil, ali nekad motiv i ograniči – najljepše je kad umjetnik slika slobodno, iznutra.

POSTOJI LI NEKI VAŠ RAD KOJI VAM JE POSEBNO DRAG ILI KOJI BISTE IZDVOJILI KAO NAJVAŽNIJI? ZAŠTO BAŠ TAJ?

“Imam mnogo, mnogo radova koji su otišli posvuda, daleko, i do Kine, nema gdje nisu. Tu su bili i pokloni ambasadoru pa se raspršilo na sve strane. Ne mogu znati… neke su bile u katalozima, onda je to godišnja izložba kada umjetnici daju svoje slike pa te smatram boljim radovima, a sada jesu li zbilja toliko bolje, nisam sasvim siguran. Imam neku rutinu s obzirom na godine, mnoge slike mi se ne sviđaju pa ih želim usavršiti, tako da je tu i mnogo nedovršenih radova. Sve su mi drage na neki način.”

Imate li rad koji vam je posebno drag?

Teško mi je izdvojiti samo jedan. Moji radovi su otišli po cijelom svijetu, neki su bili pokloni ambasadorima, drugi objavljeni u katalozima. Neki su mi dragi jer su mi bili prekretnica, a neki jer sam ih uspio dovršiti nakon mnogo godina, neke još uvijek želim usavršiti. Moglo bi se reći da mi je svaki rad drag na svoj način.

JESTE LI SUDJELOVALI NA IZLOŽBAMA ILI SURAĐIVALI NA PROJEKTIMA KOJI SU VAM OSTALI U POSEBNOM SJEĆANJU?

“Bio sam u udruženjima slikara, tamo smo svi slikari, s njima imam dobra iskustva, ali i na izložbama, i manjim i većim, tako se također nešto zaradi, imamo žiri i otkupne nagrade. Prepoznatljivi motivi bolje se prodaju. Skupljao se novac i u dobrotvorne svrhe, ima lijepih priča.”

Sudjelujete li često na izložbama?

Da, kroz godine sam izlagao na mnogim skupnim i samostalnim izložbama. Bio sam član raznih slikarskih udruga, a izložbe nisu samo prilika za prodaju, već i za susrete, inspiraciju, humanitarne akcije. U takvim trenucima osjetiš snagu zajedništva među umjetnicima. Osobito mi je drago bilo skupljati novac u dobrotvorne svrhe.

JESTE LI IMALI SVOJE UČENIKE?

“Ne službeno, ali bilo je ljudi koji su učili uz mene, ljetne škole u Palachu npr., bila mi je kćer ovdje pa je i ona tih davnih dana išla u tu školu. Na fakultetu nisam predavao, za biti na fakultetu treba se baviti specifičnim motivima.

Kada bi me ljudi pitali za mozaik, morali bi prihvatiti činjenicu da će nekoliko godina morati samo tući kamen i naučiti kako puca u djeliće. Također treba uložiti novac u materijale.”

Jeste li imali učenike?

Formalno ne, ali bilo je onih koji su učili uz mene. Držali smo ljetne škole u Palachu, čak je i moja kći sudjelovala kad je bila mala. Mozaik je posebna disciplina – da biste ga savladali, prvo godinama razbijate kamen i učite kako on “diše”. Tko se toga prihvati, mora imati strpljenja i ljubavi.

ŠTO ZA VAS OSOBNO ZNAČI STVARATI UMJETNOST I KAKVU PORUKU ŽELITE PRENIJETI KROZ SVOJE SLIKE?

“Pa ne znam, imam mnogo slika, dok sam se više družio – više sam ih i prodavao. Nekada sam i noću slikao da imam sliku što prije gotovu za naručitelja. Teško je reći jer ja sam morao i živjeti od slika. Naravno kroz slike izražavam sebe, a vrijeme koje mi je potrebno da radovi nastaju je individualno, mislim da čak relativno brzo slikam kada imam motivaciju. U vrijeme pandemije slikanje me održalo.”

Što vam znači stvarati?

Umjetnost je moj način postojanja. Nekad sam slikao i noću, kako bih ispunio narudžbe i preživio. Danas slikam kada me ponese inspiracija. Tijekom pandemije, upravo me slikanje održalo. Svaka slika nosi dio mene – to je moj osobni zapis, tiha poruka koju šaljem svijetu.

Intervju vodila i snimila Nikol Škunca.